Uz Slobodana Miloševića, vrh JNA i Željka Ražnatovića Arkana, sa svim ratnim zločinima i ratnim zbivanjima na području bivše Jugoslavije u kojima je sudjelovala Srbija povezuju se i imena Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija. Stanišić i Frenki smatraju se dijelom vrha Miloševićeva režima koji je organizirao, naoružavao, ali i provodio brojne tajne i manje tajne akcije raznih srbijanskih postrojbi na području Hrvatske, BiH i Kosova. Milošević je posredstvom spomenute dvojice kontrolirao sva zbivanja na područjima koja su kontrolirali Srbi 90-ih godina.
"Ledeni"
Njih su dvojica odgovorna i za osnivanje brojnih centara za obuku u koje su dovođeni razni patrioti, među kojima je bilo i mnogo osuđivanih kriminalaca. Jovica Stanišić bio je zapovjednik srbijanske tajne službe RDB (Resor državne bezbednosti) od 1. siječnja 1992. pa sve do 1998. godine, kada je smijenjen. Kao čelnik RDB-a zapovijedao je brojnim srbijanskim paravojnim formacijama i naoružavao ih, a među njima su Crvene beretke, Arkanovi Tigrovi, Škorpioni, Beli orlovi, Knindže koji su počinili brojne teške ratne zločine. Poznat je i po nekoliko nadimaka poput Korčagin, Tuhačev, no nadimak Ledeni ipak je ostao najpoznatiji. Njegovi poznavatelji kažu da je taj nadimak dobio zbog mirnoće i hladnoće kojom je rješavao i najkompliciranije situacije. Naređivao je i sudjelovao u brojnim akcijama, no posljednjih mjeseci rata u BiH, vjerojatno shvativši političke promjene, postao je jedan od glavnih zagovornika potpisivanja mirovnog sporazuma. Zbog te političke promjene dobio je i zahvalnost SAD-a. Dok je Stanišić bio mozak svih operacija, na terenu ih je najčešće provodio Franko Simatović Frenki koji je nazivan i prvim Miloševićem komandosom. Simatović, koji je po nacionalnosti Hrvat i čija obitelj potječe iz okolice Dubrovnika, rođen je u Beogradu.
"Frenkijevci"
U službi je napredovao usporedo sa Stanišićem te je bio dugogodišnji zapovjednik specijalnih snaga RDB-a te osnivač Jedinice za specijalne operacije (JSO). Pripadnici te jedinice ostali su poznati i pod imenom Frenkijevci, a prepoznatljivi su bili po crvenim beretkama. Njegov uspon u karijeri počinje krajem 1990. godine kada je postao ključni čovjek za organizaciju srpskih paravojnih postrojbi. Tih mjeseci dolazi u Knin s dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara Politike ekspres. Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Kapetana Dragana s kojim osniva Centar za obuku u Golubiću, gdje su obučavani Knindže. Očevici ga se sjećaju kao čovjeka koji je u više navrata u elegantnim civilnim odijelima i sa Ray Ban naočalama helikopterom dolazio u ratne zone, gdje ga se uvijek oslovljavalo s komandante. Simatović je preživio Stanišićevu smjenu i postao zamjenik Rade Markovića koji se u više navrata žalio da nema kontrolu nad njim. I Simatović i Stanišić uhićeni su u policijskoj akciji Sablja nakon ubojstva Zorana Đinđića te su zajedno isporučeni u Haag.
>>Haški sud: Stanišić i Simatović oslobođeni za zločine u RH i BiH
>>Mišetiću presude u Haagu 'istinski perverzne', Bildt ne vidi logiku!
Preuzeto sa www.vecernji.hr
