Koncertom “Živku u čast” Festival se na najbolji mogući način odužio melografu i skladatelju koji je još kao 13-godišnji opuzenski poletarac, prvi put davne 1968. godine osjetio čari nastupa na omiškoj Pjaceti i ostao joj vjeran čitavog života. Ključe je osnivač i umjetnički voditelj brojnih klapa: Poletarci, Mostar, Metković, Bevanda, Dobrkovići, Diva i Ar’ja. Na omiškom Festivalu višestruko je nagrađivan.
Kao voditelj klape Mostar prvi put osvaja “Srebrni omiški leut” 1979., a godine 1988. odnosi čak dvije nagrade žirija “Zlatnu i Brončanu plaketu” na “Večeri novih skladbi”. “Zlatnu plaketu” opet je osvojio 2007., dok mu je “Brončana plaketa” za novu skladbu pripala 2003., 2006. i 2011.
Emotivno ozračje
U ozračju prožetom emocijama publika je uživala u sjajnim izvedbama muških klapa Braciere iz Bola, Bošketa i Petrade iz Zagreba, mješovite klape Mriža o’versi iz Splita te ženskih klapa Orce iz Splita, Čuvita sa Šolte, Neverina iz Kaštel Lukšića i Armorina iz Zagreba. Ovaj vrsni i svestrani glazbenik skladatelj, melograf, pedagog i kontrabasist na kraju koncerta, prigodom razmjene darova, nije mogao suzbiti emocije iskreno se zahvalivši ravnatelju i umjetničkom ravnatelju Festivala što su mu pružili priliku koncertom zaokružiti pola stoljeća vjernosti Festivalu, prenosi Dalmacijadanas.
– Meni je Omiš pružio puno predivnih trenutaka. Ne mogu zaboraviti sve divne ljude koje sam tu upoznao. Ja sam imao tu sreću doživjeti pedeset godina rada što mnogi od njih nisu – rekao je autor.
Razloga za slavlje Ključe je imao i u nedjelju 2. srpnja kad je na programu Festivala bila “Večer novih skladbi” u kojoj je premijerno izvedeno dvanaest skladbi. Živku Ključi je za pjesmu “Misal mi zanosi”, dodjeljena “Zlatna plaketa” odlukom stručnog ocjenjivačkog suda. Ključe je pjesmu skladao na tekst Šiška Menčetića, a izvela ju je zagrebačka klapa Bošket.
- Nagrade su drage naravno i nije bitno jesu li preuranjene ili zakašnjele. Netko ih dobije prije, netko kasnije. Pjesma je moj život - kazao nam je Ključe, koji je u Mostar došao prije 45 godina, kad je upisao srednju glazbenu školu. Supruga mu je Mostarka, u Neretvi je spustio sidro, tu radi u školi i povremeno sklada.
- Malo sam se povukao, živim mirnijim životom, a kako sam završio kompoziciju pomalo skladam, radim u školi i tako sve pomalo. Nisam još u mirovini nedostaju mi tri godine. Hoću li uspjeti dočekati tih 300 maraka, ne znam, kroz smiješak će Ključe.
No, kad govori o glazbenoj situaciji u Mostaru djeluje zabrinuto.
- Nije lako govoriti o instituciji u kojoj sam proveo toliko godina, ali situacija u Simfonijskom orkestru kao i u drugim institucijama kulture nije na razini na kojoj ovaj grad i ova sredina zaslužuju - govori Ključe, ističući kao pozitivan primjer Studij glazbene kulture odnosno profesora Gorana Končara koji zna svoj posao. - Međutim događa nam se, na žalost, da nam talenti poput Mateje Primorac odlaze i onda se pitamo čemu sav taj trud”. O njegovu liku i djelu pohvalno su pisali brojni skladatelji i glazbeni kritičari. Jedan od njih je neponovljivi Ljubo Stipišić Delmata koji o svome kolegi piše biranim riječima.
U očima Delmate
“Skladatelj Živko Ključe ne sklada da bi zabavio publiku, nego da vrhovima duševnosti dodirne ono prožeto i skrito, a naslućeno, u nebo sklonu bližnjih; da bi obgrlio onu tihoću omudrenog zaziva, razbuđivao svijest o vezi slušatelja i kozmičkog molitelja; da bi glazba postala ovozemno oslobađanje, doticanje skritih čovjekovih istina, ne aplauz, ne klanjanje - nego Put!”
Živko Ključe rođen je 1955. godine u Opuzenu. Živi i radi u Mostaru. Prije dvije godine sav svoj trud objelodanio je u publikaciji “Stare pisme s ušća Neretve”.
