U Franjevačkom muzeju i galeriji na Širokom Brijegu otvorena je izložbe „Haiku se čita dvaput. A gleda?“ zadarskog umjetnika Mirana Palčoka. Program je vodila Željka Šaravanja, nazočnima se u ime organizatora i domaćina obratio Josip Mijić, a potom fra Ante Marić, autor kataloga ove izložbe.
- Miran opet ima svoju izložbu. Ništa novo. I opet, čim pogledaš, vidiš, pa to je Miran. Miran Palčok. Sa svojim je slikama na ti. Pobjegao je od velikog formata, od parada i pozornica. Utekao se malom, i u njemu traži svoju misao i utjehu. Sve ovo možete dvaput pročitati, a gledati neprekidno. I uvijek kad ponovno dođete pred tu malu sliku, ona će Vam reći nešto novo. Nešto što uopće niste primijetili kad ste je gledali prvi, drugi ili treći put. Kad ste ponovno došli, ona Vas čeka s kavom, spremna da Vam iznese sve svoje tajne. Do zadnje. I to će trajati, vjerujte, jako dugo. Trajat će cijeli život. I ne možeš se skriti – kazao je fra Ante.
Potom je o oslikanim stihovima rekao:
- U tami skriven Al’ nađu me ptičji pjev i tračak sunca. Ili tajna mladog mjeseca na noćnom nebeskom beskraju. Zasjeo i srebri. Gleda ga i veli: Sjetih se ljeta onoga kad mjesec i ja bijasmo mladi. Ali ne želi ostati dolje. Želi više: Visoko gore iznad sunca i dalje slobodne misli. Da, gore, gore visoko: Na vrh planine Stao i kišne kapi Odmara oblak. Na obali čeznutljivo zagledan: More se ljeska Tisuće varnica kad Zaklopim oči. Zastao, zamišljen daje duši oduška :Susret, zagrljaj, a suza radosnica okusa slana. Zatvoren prozor ne može ti skriti da stiže proljeće. Nakon mise, gle, u vrtu usred zime procvala trešnja.
Fra Ante, prije nego je otvorio ovu izložbu, naglasi:
- Jedna divana mala izložba, haiku, baš po mjeri velikih i nesagledivih obzorja.
Miran Palčok rođen je 1958. u Zadru. Grafiku i kiparstvo završio je u Školi primijenjenih umjetnosti u Splitu gdje živi i radi. Bavi se ilustracijom i restauracijom. Do sada je imao devet samostalnih i više skupnih izložbi.
