U eri spektakla znanstvena i stručna riječ teže dopire u javnost. Zbog toga se često ljudi kulture bave onim što je trenutačno u modi ili nekim velikim imenima i pojavama koja sama sobom privlače pozornost javnosti. Prema Oscaru Wildeu, s umjetničkoga stajališta moda je forma ružnoga koju nužno moramo mijenjati svakih šest mjeseci, što doista nije problem za ovo moderno digitalno doba koje slabo pamti i još brže zaboravlja. Stoga su prinosi znanstvenih djelatnika od iznimne važnosti za svaku kulturu i svako društvo, osobito onih djelatnika koji se usude pisati o teorijskim fenomenima i nedovoljno poznatim temama, a što je nužno u istinskoj znanosti.
Plodonosan i značajan rad
Upravo su iz tiska izišle, nasuprot struji vremena, dvije knjige akademika Šimuna Muse: Zagledan u riječ – kroatističke teme, Matica hrvatska Mostar i Školska naklada Mostar – Školska knjiga Zagreb, 2025. i Novelistika Mirka Božića, Školska naklada Mostar – Školska knjiga Zagreb, 2025.
Prva knjiga Zagledan u riječ – kroatističke teme nudi 25 književnoznanstvenih studija o piscima i njihovim djelima iz novije hrvatske književnosti i tri studije iz hrvatskoga jezikoslovlja (s težištem na sociolingvističku obradbu). Studijama prethodi Proslov, a na kraju slijede zapis o autoru (autobiografski podatci), recenzije akademkinje Dubravke Oraić Tolić i docentice Marije Vasilj, Imensko kazalo te Sadržaj na sveukupno 615 stranica.
Želi li se mjerodavno govoriti o vrijednosti ove knjige, onda se uz vlastita iščitavanja, razmišljanja i zapažanja najbolje osloniti na recenzije uglednih spomenutih profesorica koje uistinu pomno prate i studiozno analiziraju sve relevantne elemente ove Musine knjige te sustavno donose bitne zaključke o njoj. U dosljednu promatranju, motreći je iz svoje kritičke perspektive, drže je važnim i osobitim književnoznanstvenim prinosom u novijoj hrvatskoj književnosti i kroatistici uopće.
Akademkinja Oraić Tolić ističe kako knjiga obrađuje novu temu: proučavanje hrvatske književnosti u cjelini etničkoga korpusa s posebnom pozornosti prateći djela bosanskohercegovačkih franjevaca, ali i drugih pisaca (toga dijela hrvatskog korpusa) u stvaranju hrvatskoga kulturnog identiteta; novom metodom: u knjizi je primijenjen pristup Zagrebačke stilističke škole; analizu i interpretaciju teksta autor uokviruje širim društvenim kontekstom, od srednjovjekovlja do suvremene poslijedaytonske BiH; novu tezu: u sklopu stare istine – jezik je temelj svakoga nacionalnoga identiteta; očita je važnost bosanskohercegovačkih franjevaca u konstrukciji nacionalnoga identiteta Hrvata u BiH te iznosi istodobno suvremenu problematiku ravnopravnosti triju jezika u BiH na svim razinama, od zakonodavne do svakodnevne.
Akademkinja Dubravka Oraić Tolić, afirmirajući znanstvenu utemeljenost analize i interpretacije različitih vrsta teksta profesora Muse, ustvrdit će da one nadilaze tek književno-znanstveni prinos te iznimno ohrabruju borbu za opstojnost jednoga identiteta unatoč nesklonim okolnostima (Hrvata u BiH) u prošlosti i žilavoga otpora toga povijesnog naroda. I, zaključuje: “U suvremeno globalno doba digitalnih medija i kulture spektakla, polazeći od tradicije Zagrebačke stilističke škole i poučen društveno-političkim iskustvima suvremene BiH, Šimun Musa u knjizi Zagledan u riječ metodološki čisto i argumentirano snažno ispovijeda vjeru u jezik i književnost kao temeljne fenomene etničkoga, nacionalnoga, a u doba umjetne inteligencije i samoga ljudskog opstanka.”
Docentica Marija Vasilj u svojoj recenziji znalački ustvrđuje: “Zagledan u cjelovit hrvatski književni korpus autor će naglasiti kako je besmisleno da hrvatski pisci iz BiH i egzila, koromanovski kazano, teško nalaze svoje mjesto u svojoj književnosti. Stoga on zagovara stajalište kako hrvatski jezik i književnost iz BiH nisu nikakav corpus separatum, već integralni dio hrvatskoga jezika i književnosti.” A s obzirom “na svoju znanstvenu utemeljenost, iznimnu vrijednost i aktualnost, ova će knjiga biti važna literarna jedinica studentima i profesorima hrvatskoga jezika i književnosti, ali i svima onima koji se u svome književno-znanstvenom istraživanju bave kroatističkim temama.”
U svojim analizama profesor Musa jezgrovito pogađa bit ključnih poruka odabranih autora ustrajno tražeći onu spasonosnu Arijadninu nit hrvatske sudbine u BiH, u tome smislu pročitajmo dio analize u ogledu Biti riječju o knjizi Mile Pešorde Sloboda, mir meju nami: “Autor iznosi svoja svjetonazorska načela, svoja nacionalna, etička i vjerska stajališta… Čvrsto vezan za antitezu – nepokornicu – svoju uzdanicu te ustrajno i nepokolebljivo, darovan znamenom stvaralaštva, gradi autentično bratstvo – integralno hrvatstvo – što odbija svaki strah i zlosilje šireći slobodu i mir meju nami, stvarajući svemirski sklad snagom logosa, protiv svakog nereda i kaosa, a na korist hrvatskog imena već odavno potvrđena na europskom obzorju”, zaključuje Musa. Iz ovoga se navoda može vidjeti težnja kojom profesor Musa usklađuje vlastiti govor o knjigama (i autorima) s dubokom istinom hrvatskoga jezika tijekom povijesti, jezika koji je odolijevao snagom svoje vitalnosti svim kušnjama vremena i prostora. U ovoj knjizi uz velike pisce i osobitosti njihova djela Musa promovira i zaboravljene, marginalizirane ili neopravdano potisnute iz korpusa hrvatske književnosti, odnosno govori i o “veličini malenih”, barčevski kazano, koje vraća u javnost kao kulturološku činjenicu, i koji, unatoč svemu, svoje vrijeme svjedoče zapisima istine i nade.
Novelistika Mirka Božića (druga Musina knjiga) pisana je kao autorov magistarski rad, obranjen 1984. godine pred povjerenstvom u sastavu: akademik Ivo Frangeš, prof. emer. Nikola Ivanišin i akademik Miroslav Šicel.
Zahvalan na prijedlogu svojih kolega i prijatelja, a što su mu svojedobno sugerirali i njegovi profesori, zbog osobitosti rada u kojemu se obrađuje Božićeva odabrana novelistika koju do sada nitko nije na jednome mjestu objedinio, Musa je svoj magistarski rad, uz manje jezične i stilske promjene, odlučio objaviti u posebnoj knjizi.
Cjelovito štivo o kratkoj prozi
Premda je Božić u novijoj hrvatskoj književnosti poznat, prije svega, po romanima kurlanske trilogije (Kurlani, Neisplakani i Tijela i duhovi) u kojima tematizira čovjeka i okolnosti što ih nameće zavičajni dinarski kamenjar Dalmatinske zagore, odnosno teški uvjeti života njegove Cetinske krajine, on je na početku svojega djelovanja pisao drame, uglavnom jednočinke, koje su bile izrazito ideologizirane, ali ih ubrzo ostavlja, kako piše Dubravko Jelčić, te se kao “novi, preporođeni pripovjedač” sve više približava modernističkom valu nastavljajući pisati romane kao i kratku prozu, koju je s oduševljenjem primalo čitateljstvo i kritika novoga doba. Uz promišljanja profesora Muse (njegove analize i interpretacije), u razmatranju Božićevih novela upoznajemo se i sa stajalištima niza eminentnih književno-povijesnih znanstvenika. Tako je posebno o Božićevoj prozi s oduševljenjem pisao Vlatko Pavletić, spiristus movens druge moderne, u svojoj prvoj knjizi eseja Sudbina automata otkrivajući “tajne stvaralačkog čina” motiviran izvornošću i osobitošću Božićeva jezika, odnosno štokavsko-ikavskog idioma rodne mu Zagore. Na taj Božićev dar upozorio je i Ivo Frangeš u svojoj Povijesti hrvatske književnosti. Dakako, Božićeve jezično-stilske odlike s oduševljenjem su pratili i na njih ukazivali i drugi povjesničari književnosti, kao i književna kritika. I upravo ta jezična vrijednost ono je što je zanimalo i samog Šimuna Musu: “Božićev je jezik vrlo živ i dinamičan, usklađen s njegovim dionizijskim duhom, pun zgusnutih metafora i uspjelih poredaba te zvukovno, vizualno i značenjem bogatih scena što mu ih nudi dalmatinsko-zagorski život kao temu bližu njegovu senzibilitetu. Ali te jezične osobitosti, kad se nađu i pri gradnji urbanog ambijenta i modernoga mentaliteta, također daju snagu, jedrinu i draž tekstu.”
Recenzentica knjige prof. dr. Mirela Šušić reći će: “Musina je knjiga prva i jedina cjelovita studija koja opširno, detaljno i mjerodavno govori o njegovoj kratkoj prozi”, a recenzentica prof. dr. Sanja Knežević veli kako Božićev senzibilitet nije vezan samo za zagorsku, ruralnu tematiku nego i za najekskluzivnije urbane krugove, što najbolje pokazuju njegove novele koje je Musa interpretirao. Stoga je ova Musina knjiga vrijedan prinos povijesti novije hrvatske književnosti.
Uskoro se očekuje izlazak još jedne knjige Šimuna Muse.