- S dušom u svojoj Posavini, a s adresom stanovanja u Poreču, književnik Vlado Domazet spojio je u svojim pjesmama ogromnu ljubav prema rodnom posavskom kraju s ljepotom Istre. Domazet je branitelj kao pripadnik HVO-a i HV-a, poslije policijski službenik, a danas umirovljenik. Ipak, Vlado ne miruje, stalno je u pokretu i pisanju jer se okušao kao pripovjedač, romanopisac i pjesnik. Stalno je na relaciji Garevac - Poreč, a kako vrijeme odmiče, sve više Dalmaciju zamjenjuje posavskom ravnicom. Pjesme su mu objavljene u 52 zbornika u osam EU država, a nisu izostale ni nagrade.
Od Garevca do Tavankuta
Nakon knjige "Jesen u Garevcu", koju je posvetio svojem rodnom posavskom kraju i njegovim ljudima, objavio je kriminalistički roman "Tajne odžačkih polja", gdje je radnja smještena na odžačkom, ali i širem posavskom području. Piše potom zbirku pjesama "Od Garevca do Tavankuta", jer je, kako kaže, njegova ljubav prema Hrvatima, Šokcima, Bunjevcima u Srbiji velika te je član dosta hrvatskih asocijacija, gdje ostavlja svoju pisanu riječ.
Piše Vlado o Dunavu, lađarima, starom tamburašu, ali i o Posavini s puno ljubavi i emocija u želji da se sačuvaju običaji, tradicija. U posljednjoj zbirci pjesama "Duša od kristala" s domoljubnim, ljubavnim, zavičajnim pjesmama u središtu je ponovo naglasak na ljubavi prema Posavini, narodu, običajima, kulturi.
- Samo se u Posavini osjećam ispunjeno, kao svoj na svome. Meni je svaki susret s posavskom ravnicom poseban. Ispuni me posebna pozitivna energija i onda mogu dalje. Miris mora, gdje već desetljećima živim i gdje mi je ispunjeno i lijepo sa svojom obitelji, osobito s unukom, nešto je prekrasno, ali Garevac je meni uvijek u duši. Istra je lijepa, ali Garevac je u srcu i dok sam pokretan, najviše vremena provodim ovdje. Tu su moji prijatelji koji mi i pomažu kod objava mojih radova. Jedan od njih je i Božo Benić. Raduje me što doprinosim da se širi pozitivan glas posavski, i to mi je na poseban ponos. Na proljeće pripremam novu knjigu, otkriva nam Domazet, i kaže kako je riječ o romanu kriminalističkog žanra "Dječak s obale rijeke Save", u kojoj se najveći dio radnje događa na području oraške Posavine, a dio u hrvatskom selu Sonta u Vojvodini.
Domazet progovara s puno ljubavi prema Garevcu i Posavini. O povijesti svojeg kraja piše u romanu "Kad svibanj utihne", koji govori o zločinima nakon 2. svjetskog rata počinjenim nad stanovnicima Garevca i okolnih sela. Također je autor snimljene svojevrsne, kaže nam, himne Garevca "Garevo moje", koju je otpjevao Ivan Martić Ivica. Željeli smo doznati kakvim to očima Domazet danas vidi svoj rodni posavski kraj. Broj njegovih stanovnika desetkovan je, radost i živost na ulicama vidljive su posebno u vrijeme blagdana, no svakodnevica je ipak nešto drugačija.
Života i povratka ima
- Istina, ali treba pohvaliti one koji su se vratili i svim načinima pokušavaju oživiti taj posavski kraj jer nije im lako. Žao mi je što smo doživjeli ovakvu prognaničku sudbinu, no smatram da života ima, povratka ima. Znam da je to teško, ali ja želim u to vjerovati. Oni koji su odavno pronašli drugi dom u nekom kraju svijeta, bilo bi dobro da se barem povremeno vraćaju na svoja ognjišta, dovode svoju djecu i unuke kako bi ostala poveznica jer tu su naši korijeni. Moj je životni stav da svatko u bilo kojem segmentu života treba dati maksimum od sebe za ono što zna raditi ili želi unaprijediti. Smatram da mogu sada pisanom riječju doprinijeti da naš narod ne zaboravi od kuda je - zaključuje Domazet.
Otvori KEKS Pay
