Hrvatska kulturna scena ostala je siromašnija za jednog od svojih najznačajnijih, a opet najtiših autora. Preminuo je Milivoj Puhlovski (1947. - 2026.), čovjek čije ime mnogi možda ne znaju, ali čija su djela urezana u kolektivno sjećanje.
Njegov odlazak podsjetnik je na snagu televizije koja je nekad bila prozor u svijet i ogledalo odrastanja. Za generacije rođene sedamdesetih i osamdesetih Puhlovski nije bio samo redatelj; bio je arhitekt poslijepodneva, onaj koji im je kroz avanture obitelji Vragec darovao komadić identiteta.
Njegovo najpoznatije djelo, serija "Smogovci", postala je kulturni fenomen. Snimana u nekoliko ciklusa od 1982. do 1996., prema scenariju Hrvoja Hitreca, serija o zgodama šestero braće Vragec postala je sociološki dokument jednog vremena. Puhlovski je vješto spojio humor, dječju naivnost i ozbiljne teme, stvarajući likove s kojima se publika poistovjetila. Likovi poput Nosonje i Pere postali su dio svake obitelji. Uspjeh serije leži u Puhlovskijevoj sposobnosti da duh zagrebačke periferije pretvori u univerzalnu priču o odrastanju.
Ipak, Puhlovski nije bio autor jednog hita, što je dokazao već 1984. režijom iznimno uspješne serije "Lažeš, Melita". Njegov interes za mlade bio je vidljiv i u igranoj produkciji. S Brunom Gamulinom je kao suredatelj snimio film "Živi bili pa vidjeli" (1979.), priču o mladima koja mu je donijela nagradu za debi u Puli. Samostalno je nastavio istraživati omladinsku tematiku u filmu "S.P.U.K." (1983.), čiji naziv, "Sreća pojedinca, uspjeh kolektiva", ironično sažima duh tog vremena.
Karijeru je započeo znatno prije televizijske slave. Još za studija na Filozofskom fakultetu bavio se amaterskim filmom i kritikom. Naobrazbu je zaokružio 1975. diplomom filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je kasnije postao i redoviti profesor. Njegovi rani dokumentarci iz sedamdesetih, poput nagrađivanog "Moj prijatelj N.P." o životu glumca ili u SAD-u snimljenog "Prvi put na Divljem zapadu", pokazali su autora dubokog senzibiliteta za tjeskobu pojedinca.
Kao redoviti profesor na ADU, Puhlovski je odgojio brojne filmske djelatnike. U kasnijoj fazi karijere pokazao je zavidnu svestranost, režirajući epizode popularnih telenovela poput "Ponosa Ratkajevih" i "Larinog izbora". Tim projektima pristupao je s profesionalnošću, dokazujući svestranost svog zanata, a njegova je karijera postala presjek razvoja domaće televizijske produkcije.
Svoj autorski krug zatvorio je povratkom dokumentarizmu. Njegov esej "Big Frather", sniman skrivenim kamerama, prati život mikrolokacije u zagrebačkoj Martićevoj iz perspektive spomenika fra Grgi Martiću. U tom je filmu Puhlovski postao ono što je bio cijelog života: tihi promatrač koji bilježi anonimne sudbine. Kao fra Grga koji promatra park, tako je i Puhlovski stajao po strani, stvarajući djela trajno upisana u hrvatsku kulturu.
Otvori KEKS Pay
