Teško je to reći, ali će u sljedećim godinama biti još jasnije, a to je da vrijeme gange polako nestaje. Svjedoci smo ovih dana kako nas oni iz plejade gangaških legendi ovog vremena polako napuštaju i odoše pjevati gangu na neko bolje mjesto. Nakon Smiljana Glavaša, napušta nas još jedan gangaška legenda iz Buhova kod Širokog Brijega – Jozo „Joguna“ Stojić, piše Mario Knezović za portal Grude.com.

U onim poratnim vremenima, kada je briga za folklornom umjetnošću i tradicijskim napjevima spala na pojedince, osniva se županijsko HKUD „Hercegovac“ sa sjedištem u Širokom Brijegu.

Bez svojih prostorija i nekakvog prostora za rad, Jozo –„Joguna“ je odmah svoju kuću dao na korištenje HKUD – u Hercegovac dok ne dobiju svoje službene prostorije. To da nije bio sebičan, već uvijek spreman na društvo, razgovor, šalu i gangu koja ga je pratila gdje bi god on išao. Od daleke Njemačke te čitave ove naše herceg - zemlje i Dalmacije bio je rado viđen čovjek, a u njegovom društvu nije moglo biti dosadno.

Žalosti nas činjenica da bez njega, Smiljana i ostalih legendi gange iz ovih naših krajeva derneci i pučka veselja više neće biti ista. Ganga polako nestaje s ovim ljudima, sve je manje čujemo i po dernecima, a i oni koji je pjevaju po pučkim veseljima i danas su mahom stariji ljudi koji gangu vole bez obzira na sve. Živjeti život gange. Bez toga ganga neće opstati. I kako to jedan moj kolega zapisa „...ganga ne može živjeti samo od nastupa, pozornice i računice...“, a ja bih još nadodao da je i na takvim prigodama svedena na margine folklornih večeriju gdje će glavne zvijezde biti tamburaši, a u moru moderne muzike i glasnih zvučnika na takvim manifestacijama ganga biti stjerana negdje u ćošak gdje gangaši traže svoj kutak za svoju pjesmu, za našu himnu...

Nismo mi ni protiv moderne glazbe, ali bar na takvim večerima bi trebalo biti osjećaja za gangu jer ona je pjesma svakodnevnice i kako smo radosni kada se negdje u svijetu zapjeva ona pjesma: „Kamen, krš i maslina, vino, ganga, Neretva...“ - i sve ove komponente u Hercegovini imamo, ali gangu polako gubimo i u svakodnevnici pa i na folklornim večerima diljem Hercegovine.

Mi nemamo neke poznate svjetske pjevače i bendove koji imaju turneje po čitavom svijetu, ali imamo gangu i gangaše koji su jedinstveni u svijetu. I moramo pisati i biti zahvalni na ljudima poput Jogune, Smiljana, Lole, malog Jure, Doza, Jerkana i mnogih drugih koji su je čuvali od zaborava i dali pečat jednom vremenu koje polako nestaje, piše Mario Knezović za portal Grude.com.

Biti će i mladih gangaša, Bogu hvala, no sve je manje onih koji je bezuvjetno vole i iz srca pjevaju, s njom žive, s njom i umiru. A to su ljudi kao što je bio Smiljan, kao što je bio i Joguna...