Nagrada Fabijan Šovagović za životno djelo, odnosno za zasluge hrvatskom filmu koju Društvo hrvatskih filmskih redatelja tradicionalno dodjeljuje na pulskom festivalu, ove je godine pripala 63-godišnjem glumcu Ivi Gregureviću.
Objašnjenje je suvišno jer riječ je o umjetniku bez kojega gotovo da nije bilo nijednog filmskog festivala u dvadeset i više godine, a nerijetko je znao imati i po tri-četiri naslova, jedina je istinska kontinuirano aktivna živuća legenda hrvatskog filma.
Debitirao je 1977. ulogom u filmu „Ne naginji se van" Bogdana Žižića, a od tada ih je snimio gotovo stotinu među kojima su posebno zapažene uloge u filmovima „Kiklop" Antuna Vrdoljaka, „Čaruga" Rajka Grlića, „Priča iz Hrvatske" Krste Papića, „Rusko meso" Lukasa Nole, „Tri muškarca Melite Žganjer" Snježane Tribuson, „Što je Iva snimila 21. listopada 2003." Tomislava Radića i drugima te u popularnim serijama poput „Velog mista", „Odmori se, zaslužio si" i drugih.
U obrazloženju DHFR-a navodi se da "njemu jednako dobro pristaju i sjetna naivnost gastarbajterstva, i razuzdanost bećarstva, i sarkastična (vrlo često i komična) bahatost koju omogućuju politička moć, oružje i novac, i namrgođenost i grubost koje su posljedica životnih prilika i gorčina ili otupjelost običnog obiteljskog čovjeka koju donose umor i starost".
Ove godine Gregurević sudjeluje u Puli s filmom „Imena višnje" Branka Schmidta, koji je prikazan na otvorenju festivala, a govori o dvoje staraca koji se vraćaju u selo uništeno ratnim razaranjima.
>> Schmidtova dirljiva drama i autentično uvrnut Livaković
