Tijekom ljudske povijesti na Zemlji su se događale razne prirodne katastrofe, ratovi i stradanja. Taj slijed započinje padom prvih ljudi u istočni grijeh. I tako će biti sve do konca svijeta unatoč silnom razvitku znanosti i tehnike. Čitava naša stvarnost prožeta je borbom dobra i zla, svjetla i tame, ljubavi i mržnje i svega onoga što čovjeka čini čovjekom i nečovjekom. Nije ovo neko fraziranje i filozofiranje. Postoje sustavi i zakonitosti koje čovjek nikako ne može zaobići i preskočiti u svome postojanju i opstanku. U čovjekovu svijest i savjest, u njegovu bit, ugrađen je vrhovni Božji zakon - Dekalog. U svim prijelomnim razdobljima ljudske civilizacije kada su stvarani novi poreci, države, carstva i savezi, a čovjek pokušavao svime upravljati bez Boga, rezultati su bili na kraju katastrofalni. Čovjek je samo čovjek, sustvaratelj, ali ne i Stvoritelj. Ako se čovjek odriče Boga ili radi protiv Boga, eto mu u "pomoć" Sotone. Sva ljudska povijest to svjedoči. Dok ispisujem ove retke, evo jednog prisjećanja.
Neposredno poslije Domovinskog rata u jednom mjestu održava se veliki narodni skup. Veselje je na vrhuncu. Komunizam je pao. Razvile se hrvatske trobojnice. Pjeva se, veseli i igra. Došla priželjkivana sloboda. Možeš slobodno i Boga slaviti. Kao da smo pred vratima raja. Na skupu se našao i biskup na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Neka veselja - obraća se on narodu. Ali Sotona nije pobijeđen. Naći će on drugi način djelovanja koji će biti prilagođen novim prilikama i okolnostima, koji će biti, možda, skriveniji i perfidniji. Na nama je danas da procijenimo ove tvrdnje. Je li na ovim našim prostorima katolička vjera jača danas ili u vrijeme komunizma? Jesmo li nekada mogli i pretpostaviti da će ono što je nekada tretirano kao nenormalno, neprirodno, neljudsko, sada postati normalno, prirodno i ljudsko? Odakle toliki obrati u ljudskom ponašanju u tako vrlo kratkom vremenu? Je li se tom novom vremenu bolje prilagodio čovjek ili njegov protivnik Sotona? Tko je čovjeka uspio toliko anestezirati da se gotovo miri s postojećim stanjem? Na ova i druga slična pitanja teško je odmah dati točne odgovore. Pokušat ćemo malo eksperimentirati i ponuditi neka rješenja. Na red dolazi pitanje koje je aktualno i u Isusovo vrijeme: Znamo li čitati znakove vremena? Davno sam upoznao hrvatskog književnika Nikolu Martića. Bio je miran, tih i nenametljiv čovjek. Nikoga nije mrzio. Druge je poštivao, a svoj hrvatski narod volio. Predivnim stihovima opisivao je dolinu Neretve i svitavska brda. Imao sam prigodu s njime voditi dulje razgovore. Govorio sam mu kako mi se najviše sviđa njegova pjesma "Hrvatska zemlja tragičnih pjesnika". Citirao mi je tada pjesmu koja je još bila u nastajanju "Dom je moj tjeskoban i malen. Uđeš li u nj, bit će pun svjetlosti". Više mi je tada govorio o društvenim promjenama koje nas očekuju. Tvrdio je kako su od svih naroda na prostorima Jugoslavije zbog Titova režima najviše stradali Hrvati, a kada Tito umre, Hrvati će ga posljednji braniti. Je li danas tako, neka svatko procijeni. Skrenimo pozornost na naše sadašnje prilike. Znamo li čitati znakove vremena? Svako zašto ima svoje - zato. Vidimo posljedice pojedinih događanja, no znamo li uzroke odgonetnuti? Redaju se krize za krizom, neredi za neredima, katastrofe za katastrofama. Nije to samo slučaj na lokalnoj razini nego su i događaji koji nas zatječu na svjetskoj pozornici. Čovjek obara zakone i zakonitosti koji su vrijedili tisućama godina u ljudskom ophođenju i prirodi te stvara nove zakone i sustave proglašavajući to kao nešto novo i napredno. U zemljama zapadnog svijeta novi Adami i Eve kušaju slast zabranjenog voća na zagovor stare lukave zmije kako bi bili kao bogovi koji razlučuju što je dobro, a što zlo. Prvo, udara se na Boga, pa obitelj i čovjeka, pa onda na prirodni okoliš. I eto nam kaosa. Prvo na red dođu potresi, pa korona, pa ratovi i ratne prijetnje, pa suša i požari, pa uragani, pa tornada, pa tajfuni, pa olujni cikloni, pa vihori, pa oluje pa neke nove vremenske nepogode za koje se nikada prije nije čulo. Sve čudo do čuda, u vrlo kratkom vremenu, a po cijelom svijetu i sve se događa bez nekog uobičajenog reda i pravila koja vrijede na ovom našem planetu Zemlji. Zaigrao čovjek čudnu igru koristeći svoju slobodnu volju koju mu je Bog podario, a Bog dopustio onda još veći nered u prirodi i srcu čovjekovu. Čovjek napravio karikaturu od čovjeka.
Bog čovjeku stalno šalje znakove i upozorenja kada čovjek skreće s pravoga puta i ide u propast, samo te znakove treba znati tumačiti i protumačiti. U kriznim vremenima Bog nam šalje našu nebesku majku Gospu, koja nas poziva na molitvu, pokoru, post i obraćenje. Pričali su naši stari kako bi pred Drugi svjetski rat za vedrih noći na zvijezdama viđali krvave zastave. Jesu li to bili znakovi upozorenja na nadolazeću svjetsku ratnu kataklizmu i poziv na obraćenje? Ono što je do sada bila "klasika" u tumačenju meteoroloških događanja donekle se mijenja i nadograđuje. Znanstvenici nude nove teorije i govore o novom geološkom razdoblju u kojem će se događati goleme promjene u prirodi. Je li to kraj i rješenje cijele priče? Sigurno nije. Bez duhovnih dimenzija koje moramo uzeti u obzir u tumačenju ovoga fenomena, problem sigurno nećemo cjelovito razjasniti. Tropski ciklon, odnosno uragan nastaje s izraženim spiralnim kretanjem zraka u atmosferi. Javlja se uglavnom u tropskim krajevima, u blizini ekvatora, u području Meksičkog zaljeva, Kaspijskog mora, u Indijskom oceanu i zapadnom Pacifiku. Uragani se začinju iznad mora kada je temperatura vode viša od 26 stupnjeva. Počinje strujanjem zraka oko mirnog središta zvanog oko. Brzina vjetra može dosegnuti i do 260 km na sat. Tornado je silovit rotirajući stup zraka manjeg radijusa koji se proteže iz turbulentnog oblaka prema tlu. Pijavice ponekada poprimaju oblik tornada. Tornado je najrazornija oluja na Zemlji. Javlja se uglavnom u SAD-u. Vjetar može dosegnuti brzinu i do 320 km na sat. Kod nas je karakteristična pojava bure u primorskim krajevima i javlja se u dva oblika - kao ciklonalna i anticiklonalna. Osim toga, javljaju se i oluje, kao olujno nevrijeme, grmljavinske oluje, oluje s poplavama, tučonosne oluje, snježne oluje i pješčane oluje. Suše su česta pojava na Zemlji. Nastaju u iznimno sušnim razdobljima godine. Može doći do masovnog pomora ljudi, životinja i drugih živih bića. Tako su 1900. u Indiji zbog suše i gladi umrla 3 milijuna ljudi, a 1936. u provinciji Sečuan u Kini iseljena su 34 milijuna seljaka, a od gladi je umrlo 5 milijuna ljudi. U Sjevernom kraljevstvu, Izraelu, živio je prorok Ilija. Tri i pol godine u zemlji je vladala suša jer je kralj Ahab oženio Izabelu, Baalovu svećenicu koja je s kraljem vršila teror nad narodom jer su vjerovali u pravoga Boga. Po isteku vremena na Ilijin zaziv Bog je spustio dažd na zemlju. Potresi su iznenadne snažne vibracije tla zbog urušavanja kamenih gromada ili magmatskih aktivnosti te tektonskih poremećaja u litosferi i Zemljinu plaštu. Nedavni potres u Turskoj i Siriji bio je najjači na tome području u posljednjih 100 godina. Prema dostupnim izvorima najjači potres koji je pogodio čovječanstvo dogodio se 1556. u kineskoj pokrajini Shaanxi, odnio je 830.000 ljudskih života. Najrazorniji potres u Europi bio je 1775. kada je Lisabon sravnjen sa zemljom. Poginulo je između 70 i 100 tisuća ljudi. U Noino vrijeme opći potop zahvatio je svu zemlju zbog ljudske iskvarenosti i grijeha jer se svako biće bilo izopačilo. Arka koju je Noa gradio bila je spas za njega i njegovu ženu te sinove Šema, Hama i Jafeta s njihovim ženama. Noa je na lađu primio razne vrste životinja, po par muško i žensko, kako bi se uopće sačuvao život na našem planetu. Kiša je pljuštala neprekidno 40 dana i 40 noći, a voda se zadržala na zemlji 150 dana i život je započeo iz početka. U svim ljudskim civilizacijama spominju se potopi. Najpoznatiji je opisan u epu o Gilgamešu te potop Atlantide. Bog je obećao Noi da više nikada neće biti općeg potopa, a kao znak toga obećanja bit će duga u oblacima. Spektar boja: ljubičasta, modra, plava, zelena, žuta, narančasta i crvena. Božji znak, a kako ga ljudi zloupotrebljavaju i unakazuju. Požari se događaju otkako je Bog stvorio vatru. Osobito otkako je taj dar udijelio čovjeku. Požari su izazvani ili ljudskom rukom ili po prirodnim zakonima. Najpoznatiji požar u povijesti je onaj koji se dogodio '64. u Rimu. Opisao ga je Tacit. Iako je požar izbio dok je Neron boravio u Ancijumu, pretpostavlja se kako je to bilo po njegovu naređenju kako bi optužio kršćane da su ga oni izazvali.
Evo opet jedne nove vremenske nepogode koju znanstvenici pokušavaju proniknuti. Poželimo im svaku sreću i uspjeh. Budemo li se oslanjali samo na čovjeka i njegove mogućnosti, ne znam dokle ćemo dospjeti. Citiram zato veliku narodnu mudrost: "Radi, čovječe, što god hoćeš, ali nećeš dokad hoćeš". "Oluje svih oluja" su superstanične oluje. Riječ je o olujama koje mogu imati snagu atomske bombe. Nastaju kada hladne zračne mase stignu na vruće tlo, što uzrokuje nestabilnost u atmosferi. Dolazi do "smicanja" vjetra, što znači da se brzina vjetra i njegov pravac razlikuju po visini. Za razliku od drugih oluja, imaju snažne postojane uzlazne struje koje se rotiraju unutar oblaka. Ta rotacija naziva se mezociklona. Uzlazne struje dosežu brzinu od 160 km na sat i mogu izazvati stvaranje gruda leda veličine oko 20 cm i razornih tornada. Eto novih nepogoda i zala koji se šire i na područja gdje ih prije nije bilo i za koja smo sa zahvalnošću mogli reći: "Bože, hvala ti za ovaj raj na zemlji!". A što tek reći za superoluje i potrese koje pojedine države mogu same proizvesti!?
