O tome gdje je bh. književnost danas, te usponima i padovima književne scene, govorila je za Fenu književnica i prevoditeljica Ferida Duraković.
Duraković ističe da je 25 godina dugo vrijeme u kojem se svašta dogodilo, a smatra najvažnijim da je književnost BiH preživjela.
- U četvrt stoljeća pokidane su među piscima i spisateljicama u BiH veze koje su ionako bile slabe, izdijelili se pisci na Bošnjake, Hrvate i Srbe (ostali nisu ni u čitankama, jednostavno ih nema), a unutar svakog nacionalnog književnog korpusa podijelili se pisci na napredne i nazadne, luzere i dobitnike, bogate i siromašne, snalažljive i pogubljene, držače govora i kasa i napadače iz svih oružja, tračere i nevinašca, ali najvažnija podjela ipak je ostala: na dobre i loše knjige - jedino to se ne može promijeniti. Ostalo je tek slika bh. društva u tranziciji koja traje zauvijek - mišljenja je.
Govoreći o tome kako se mijenjala književna scena, pisci i teme kojima su se bavili, naglašava da su malo “popustili” dežurni pisci.
- Ta uronjenost u prošlost, u idealizirane zavičaje, u ratove u kojima smo ili pobjednici ili žrtve, sve to polako popušta i ustupa mjesto suvremenoj književnosti, onoj koja hvata korak sa suvremenim svijetom. Pročitamo li knjige Lamije Begagić ili Lejle Kalamujić, shvatit ćemo gdje smo, a protiv koga... U posljednjoj godini jedini roman o ratu koji se izdvojio kao samonikli spomenik civilima jest “Kad sam bio hodža” Damira Ovčine. Koji roman, koja snaga jezika bez ukrasa, koji stil - ustvrdila je. O izdavaštvu Ferida Duraković ukratko misli “sve najgore”.
- Ako vam kažem da izdavači i danas tajno dotiskavaju ionako smiješne tiraže da bi piscima oduzeli i ono malo kruha što ga pojedu od književnosti, bit će vam jasno gdje živimo. A stimulacija Fondacije za izdavaštvo po jednoj knjizi je tisuću do tisuću i pol maraka za honorar, uređenje, tisak i promociju knjige - istaknula je ova književnica.
Kada je riječ o poziciji bh. književnosti na regionalnoj sceni, Duraković ističe da je ona sasvim ravnopravna, možda i nešto bolja od ostalih.
- Jer naša književnost, koliko god nakon rata bolovala od rata, onda kad je najbolja ipak otvara neka pitanja koja pisci u susjednim zemljama otvaraju s oprezom.
