Treći dan NAFF-a obilježile su projekcije jedanaest filmova kao jedanaest godina festivala.
Brazilski film “Uho Van Gogha” publike se dojmio i prije nego je počeo zahvaljujući ugodnim latino zvukovima. Ni radnja nije razočarala; film govori o kreativnosti jednog oca u nastojanju da izvuče sebe i svog sina od duga prema lihvaru. Čovjeku svašta pada napamet kada voda dođe do grla, pa i da je nasljednik uha slavnog umjetnika.
“Don’t forget Mori” film je ruske skupine ruskih animatorica od kojih je jedna počastila NAFF svojim dolaskom. Alana Rebezova se tako na festivalu natječe s poprilično crnim filmom o traženju svjetlijeg mjesta za smrt. “Billy i Bud” još je jedan francuski film iz konkurencije festivala koji na vrlo živahan način prikazuje prijateljstvo između crnog i bijelog dječaka u New Orleansu na početku 20. stoljeća. Priča je inspirirana stvarnim sjećanjima Loiusa Amstronga. Predstavili su se i Poljaci sa živopisnim filmom “Dropart”. Termin za dva zadnja filma ostavljen je susjedima iz Hrvatske, “Oni žive noću” Gorana Trbuljaka i “Stakleni čovjek” Daniela Šuljića. Trbuljakov film kroz život buba koje izlaze noću govori o različitim muško-ženskim težnjama - ona želi svjetlo, on želi mrak. Šuljić priča priču o modernom, tehnologiziranom svijetu u kojemu se sve više realizira stvarni Big Brother. Okruženi smo uređajima, sve je digitalno, nemamo više intime.•
