Vuk Krnjević

‘Bosnu voli, ali u njoj nemoj živjeti’

Vuk Krnjevic
12.01.2016.
u 07:00

U povodu osamdesetog rođendana i šest desetljeća stvaranja, ovih dana objavljena je knjiga sabranih pjesama “Vrata vjetrena” istaknutog pjesnika Vuka Krnjevića (1935). Krnjević je rođen u Sarajevu gdje je i diplomirao. Autor je dvadesetak zbirki pjesama. Radio je kao urednik u RTS-u i beogradskoj “Prosvjeti”. Skoro tri desetljeća uređivao je časopis “Književnost”.

Objavljivanje ovakve knjige uglavnom znači povlačenje crte.

- Uradio sam koliko sam mogao i znao, a koliko je, i kakvoću – mogu odmjeriti oni koji budu čitali, doživljavali i procjenjivali, kazao je za beogradsku “Politiku” Krnjević, koji je 1953. godine maturirao u sarajevskoj gimnaziji.

- Tad sam bio već odlučio ići u Beograd, na uglednije sveučilište, po nagovoru Ive Andrića, koji mi je jednom rekao: “Bosnu treba voleti, ali u njoj ne treba živjeti.” Naime, moj otac i Andrić su zajedno studirali i u Zagrebu i u Grazu. Otac mi je umro kad sam bio šesnaestogodišnjak. Poslije očeve smrti, Andrić me pozvao posjetiti ga. Tada je povremeno boravio u Sarajevu budući da je bio narodni zastupnik. Kad sam ušao u sobu, on je čitao, ali je podigavši pogled i skidajući naočale, rekao da sličim ocu i da sjednem pored njega. U razgovoru je doznao i neke detalje iz mog djetinjstva u Sarajevu, gradu koji je dva puta bombardiran u Drugom svjetskom ratu, od Nijemaca 1941., a od saveznika 1944. Pričao sam mu o strahovima mojim, majčinim, očevim i bakinim, jer je Sarajevo u zatvorenoj dolini, kotlini, pa su detonacije bile strahovite i bučne. Od tada, pa sve do smrti, Andrić se prema meni odnosio očinski. Pomogao mi je dobiti studentski dom, a jednom tjedno sam bio kod njega na ručku. Najljepše su bile šetnje na Kalemegdanu i u Topčiderskom parku. U jednoj šetnji, poslije Nobela, rekao mi je da je dobro za našu književnost što je dobio nagradu. Na moje pitanje, zašto mu je Krleža onako dvosmisleno i hladno čestitao, samo je rekao da je i on tu nagradu zaslužio, kazuje Krnjević otkrivši da mu je, pored Andrića, najviše pomogao Dušan Matić, s kojim ga je Andrić upoznao, kao i Zuko Džumhur. U Sarajevu je objavio knjigu pjesama “Dva brata uboga”, za koju mu je Meša Selimović, kao predsjednik žirija, dodijelio nagradu Udruženja književnika BiH.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?