Ispod brda Trtle, istočno od prometnice Široki Brijeg - Međugorje, smjestilo se naselje Turčinovići, selo od oko 150 obitelji. Jedna od njih je i obitelj Mirka Kožula, Širokobriježanima poznatijega pod imenom Boban, inače glasovitog širokobriješkog ugostiteljskog djelatnika. Posljednjih je godina Bobanova kuća meta mnogih ljubitelja starina, kojima su pretrpani svi slobodni prostori u starim kućama, ali i ispred njih, gdje su stanovali njegovi preci.
Sestre Čuljak
Etnološka zbirka od više od tisuću različitih eksponata koji čuvaju cijelu povijest ovoga kraja, a koji se trenutačno nalaze u dvije odvojene prostorije zajedničke kuće obiteljske loze ovog strastvenog zaljubljenika u hercegovačke starine, ali i u dvorištu, teško će ostaviti ravnodušnim putnika namjernika, ali i samog mještanina. Na improviziranim i pretrpanim policama mogu se pronaći brojni kućanski i odjevni predmeti, razne vrste posuđa, stari namještaj, pribor za obradu vune i vunenih proizvoda, bačvarski i poljoprivredni alati, oprema za stočarstvo, pa čak i nekoliko vrsta oružja. Ukratko, sve ono čime su se naši stari koristili u kućanstvu i svakodnevnom radu. - Još kao mali slušao sam priče članova moje obitelji, ali i mještana, i to me je jako zanimalo. Pamtim i danas svaki detalj o teškom i mukotrpnom radu na poljima i planini. Strast za takvim životom navela me je na to da danas želim generacijama koje dolaze ostaviti stare alatke, odjeću, namještaj i drugo, kojima su se naši preci koristili. Kažete nabacano, ali ako dođete za nekoliko mjeseci, moći ćete se uvjeriti da će ovi eksponati biti uredno poredani u odgovarajućim prostorijama koje sam priređujem. Bit će to muzej starina hercegovačkog i hrvatskog kraja - tvrdi za portal Večernjeg lista BiH Boban pokazujući staru kuću izgrađenu u 19. stoljeću, koja će zastalno udomiti Bobanove eksponate. Kako tvrdi, osiguravanjem odgovarajućega prostora starine će biti dostupne i široj javnosti, a i sami muzej koji planira otvoriti obogatio bi turističku ponudu širokobriješkoga kraja. Događaj koji je 6. siječnja 1985. godine podigao cijelu bivšu Jugoslaviju na noge, dan kada su sestre Čuljak po snježnoj mećavi provele tjedan dana zarobljene u jami, stalni je Bobanov podsjetnik na početak njegove životne priče i ljubavi prema hercegovačkoj starini. - Tri tjedna nije se išlo u školu. Veliki snijeg potpuno je paralizirao ovaj kraj i stvorio brojne probleme. Nama se urušilo staro jagnjilo (tor za ovce), sve je stradalo. Odlučio sam neke stare predmete ostaviti na tavanu u nadi kako će mi jednoga dana zatrebati. Dakle, tada sam prvi put počeo razvijati osjećaj i brigu za našu hrvatsku, hercegovačku starinu. Svi smo tražili nekakvu zanimaciju u vremenu bez školskih obveza. I meni je tih dana najljepše bilo u društvu pokojnoga strica Marka koji me naučio raditi s drvom. S njim sam, primjerice, napravio prve drvene žlice, čanjak, grablje ili češalj. Kasnije sam gostima dijelio neke svoje radove, poput vlastoručno izrađenih žlica koje su kao dar dospjele i do Amerike - ističe Boban i otkriva kako je “žicu” naslijedio od pokojnoga djeda Joze, koji je bio vrsni majstor za izradu proizvoda od drva, te pokojnoga strica Marka, koji je bio poznati širokobriješki bačvar.
Većinu predmeta u svojoj zbirci, osim onih iz obiteljskoga nasljeđa, dobio je od rodbine, susjeda i prijatelja, druge je kupio, a neke je čak i našao na smetlištu. Svaki je eksponat revno zaveo u jednu bilježnicu u kojoj vodi evidenciju o stanju svoga budućeg muzeja. Točan naziv predmeta, mjesto nastanka, ime darivatelja i vrijeme prijma. U svojoj zbirci ima ponešto iz gotovo svake turčinovićke obitelji. U Bobanovu vlasništvu tako su sada opanci, kabanice, rute, gunji, avani, pegle, samari ili blanje njegovih sumještana iz ovoga i po nogometu poznatoga sela, piše Večernjak. U prikupljačkim počecima Boban je svoj hobi dao oglasiti u novine. S nekoliko novinskih redaka proširio je bazu, a onda su ljudi sami dolazili, donosili ili nudili svoje starine. Dok su mnogi nudili eksponate besplatno, neki su za njih tražili i po tisuću KM. Tako je došao u posjed sablje s grbom srednjovjekovne velikaške obitelji Kosača. O njezinu podrijetlu vrlo malo zna. Dobro se sjeća kako je za nju brat Ivan Iko dao 20 litara nafte.
Najstariji je hercegovački eksponat u Bobanovoj zbirci škrinja s ugraviranim natpisom iz 1905. godine iz obiteljske kuće fra Tadije Kožula, gimnazijskoga profesora u Širokome Brijegu i odgojitelja bogoslova kojega su partizani kobnoga 7. veljače 1945. godine s jedanaestoricom subraće ubili, spalili i zatrpali u ratnome skloništu u Širokome Brijegu. Škrinju je kao miraz u Turčinoviće donijela fra Tadijina majka Anđa r. Vrljić iz Bogodola. U svojoj zbirci Boban ima i kutijicu za naočale fra Tadijina oca Bože iz 1944. godine.
Iz obitelji s emocijom
Ipak, posebnu empatiju razvio je prema predmetima koje su koristili članovi njegove uže obitelji Kožul - Koljić. Tako, primjerice, posebno čuva lulu i novčanik pradjeda Nikole, češljeve i osam pila za češljeve djeda Joze, opanke babe Janje, škiju koju je njegov otac Radoslav zamotao na samrti, domaće sapune majke Mande, tkalački stan tetke Mande koji je napravio stric Marko ili, pak, zajednički Iviškovića i Koljića kantar (rimska vaga) iz 19. stoljeća. - To je blago neprocjenjive vrijednosti. Svi ti predmeti bude uspomene na njih. I danas mi je pred očima prizor s očeve samrti kada je uzeo svoju škiju i zamotao posljednji ćat. Nažalost, nije imao snage povući ni dim škije pa sam mu dao običnu filter-cigaretu - prisjetio se za Večernji list Boban i otkrio kako je pradjedov novčanik sa starim hrvatskim kunama bio bacio prilikom renoviranja kuće i dva mjeseca kasnije vratio se po njega na smetlište.
Mirko Kožul Boban vjeruje i ponosno ističe kako u svojoj zbirci hercegovačkih starina ima gotovo sve predmete i pomagala kojima su se služili naši preci u proteklome stoljeću. Više od 90 posto eksponata stiže iz širokobriješkog kraja, od čega gotovo polovina iz Turčinovića. Samo Bobanovo okruženje upućuje na to da su i njegove današnje radnje i postupci vezani uz običaje kakvi su bili u vrijeme njegovih predaka. Bobanova kuća je kamenom obložena, ograde i staze su kamene, a svoje slobodno vrijeme “troši” na izradu drvenih žlica, držalica, drvenih zdjela... Znajući kako se u Bobanovoj zbirci mogu naći stari eksponati, evidentne su i posudbe eksponata za razne potrebe. Tako su tražili predmete za razne filmske scene, drugi su koristili rekvizite za kazališne predstave, a bilo je i posudbi za prigodno namještanje stanova. •
