Jedan mislilac, kad su ga pitali što je rat, ukratko ga je ovako opisao:
Rat je kada dvojica staraca koji se poznaju, ali koji se međusobno mrze, šalju dvojicu mladića koji se uopće ne poznaju da se tuku i ginu za njih.
Opis je točan. Želja za vlašću, novcem i moći tri su virusa kojima su zaraženi vladari, državnici i mnoge odgovorne osobe. Svi oni stoje iza naših sadašnjih ratova. Nekada su vladari bili vojskovođe koji su osobno vodili svoju vojsku u rat, a poneki od njih nastradali su u bici. Tada su ratovali sabljama, kopljima, strijelama...
Moderni ratovi vode se drukčije. Na bojištu su mladi ljudi, a u pozadini vojskovođe, baš kao i na šahovskoj ploči. Mladi se muškarci u svojim dvadesetim godinama obično guraju naprijed kao pijuni da se bore i poginu za ciljeve koji postavljaju stari jer oni nisu u stanju izdržati fizički napor koji iziskuje rat. Mladi koji ginu u ratovima pretežito u svojim dvadesetima uopće se ne poznaju, a osim toga, nisu imali ni priliku da misle o tome zbog čega moraju dati svoj život. Najvažnije je naglasiti i uvjeriti ih da je rat u interesu svojih naroda. Poznata je starija izreka: Podijeli pa vladaj.
Katkada, lukavi treći subjekt ubaci kost među dvojicu da izazove rat, a on samo stoji sa strane.
Učinak tehnologije na moderni rat je ogroman. Ratovi su postali daleko opasniji zbog ubojitog oružja kojim se ratuje - zrakoplovi, tenkovi, višecijevni bacači...
To se vidjelo jasnije tijekom Prvog, a onda i u Drugom svjetskom ratu. Svaki put koristilo se mnogo suvremenije i ubojitije oružje. Informacije o tim ratovima dobro su dokumentirane i dostupne javnosti, a to je dobro jer je povijest najbolji učitelj. Ono što je dokumentirano, napisano i zabilježeno što u pisanom obliku, što u slikama, ostaje trajno kao pouka mladima da oni u životu ne bi ponovno upali u istu zamku i onda opet ratovali. To jest teoretski ispravno. U praksi smo svjedoci da dva plus dva nije četiri. To znači da, uz toliku dokumentaciju i filmove (dokumentarne) o tome i dalje, sve do danas vodimo krvavi rat, a najviše nastradaju mladi.
Iza svakog rata stoje glad za moći, novcem i vlašću. Moderna ekonomska računica učinila je svoje, tako da svaki predmet koji je ponuđeno na tržištu mora imati vijek trajanja, jer ako je urađen da traje stalno, onda će tvornica koja proizvodi takve trajne proizvode, propasti za tren. Nužno je da svaki proizvod ima rok trajanja tako da proizvođači mogu i dalje raditi za profit, a i da radnici tih tvrtki imaju posao i kruh.
Pravedni rat
Kada se spominje pravedni rat, automatski iz tog konteksta proistječe da postoji neopravdan rat. U literaturi se spominje i dijeli teorija pravednog rata na latinskome u tri dijela:
- jus ad bellum – općenito pravda u ratu
- jus in bello – pravda u samom ratu nakon što je počeo
- jus post bellum – pravda u ratu u završnoj fazi, tj. po završetku
Ovaj termin naveliko se koristi nakon Drugog svjetskog rata.
U literaturi sam našao da je Josef Kunz iz Bečke škole iskovao termin "jus ad bellum", koji je prvi put objavljen 1934. godine.
Definicija rata
Mnogi su povjesničari dali svoje mišljenje i definicije o tome što je rat, a o tome pisali mnogi psiholozi.
Spomenimo neke od tih pojmova:
Psiholozi o ratu:
Rat je nepoželjan čin, ali svijet bez nasilja je utopija. Ono ne postoji. Sila može samo biti sredstvo protiv nasilja, u tom slučaju rat postaje obveznim.
Rat se može opravdati ako se prije njega sve pokušalo, ako ekonomske sankcije nisu dale rezultate, ali važan element je dobronamjernost. Teoretski, kod pravednih ratova mora postojati razlog za rat bez materijalnih interesa.
- Postoje neki vječni, dubinski razlozi zbog kojih se ratovi neprestano vode, zbog kojih je možda jedina konstanta ljudskih civilizacija.
- Odgovor zašto ratujemo može biti u tome da sve leži duboko zakopano u jezgri naše duše.
- Jost Merlo (1903. - 1976.), nizozemski psihoanalitičar, kaže: Rat je često masovno pražnjenje akumuliranog unutarnjeg gnjeva.
- Neki psiholozi čak misle da su ljudska bića inherentno nasilna.
Što treba reći djetetu na upit što je to rat?
Ima dosta pokušaja da se objasni ovo pitanje, a neki zanimljiviji i s raznih aspekta dan je kao odgovor.
- Karl Filip Gottfried von Clausewitz (1780. - 1831.) rekao je za rat: To je nastavak politike drugim sredstvima.
U svako doba rata postoji vrsta rata sa svojim ograničavajućim preduvjetima i predrasudama.
- Rat je paranoidno elaboracija ljubavi prema svetinjama ma kakvi god bili, kao i velike želje za žrtvovanjem.
- Rat može biti pojava koja se pokušava objasniti kroz ekonomiju.
- Običan čovjek ne voli rat.
Opravdan razlog za pravedan rat - kako ući u rat
1) Najvažnije pravilo kojim se opravdava pravedni rat jest da mora biti samoobrana od vanjskog napada
- Moderni teoretičari tumače pravedni rat kao otpor prema agresoru tj. napadu na nečija temeljna prava.
- Osnovna prava se dijele na prava države i prava njezinih vlastitih građana.
2) Prava namjera
U ovom kontekstu sama namjera da se uđe u rat nije dovoljno, ali mora postojati i moralna prikladnost da bi se ušlo u rat.
3) Legitiman autoritet - javna objava
Odluka o ratu mora biti donesena od legitimnog autoriteta, sa saznanjem ljudi kao i neprijateljske države.
4) Posljednja opcija je ući u rat kada su iscrpljene sve mirne alternative.
Uzroci rata
- ekonomski - npr.: Zaljevski rat radi kontrole Kuvajta
- politički – npr.: Francusko-pruski rat
- ideološki – kulturni, vjerski
Vrste rata
- kolonijalni
- nacionalno-oslobodilački - Vijetnam
- trgovački - opijumski ratovi
- gerilski ratovi
- građanski ratovi
Ovisni o sredstvima korištenim za rat:
- kemijski, biološki i nuklearni ratovi te pomorski ratovi, zračni ratovi, a u budućnosti možda svemirski rat
- prema posebnim klimatskim zonama ubrajaju se: arktički, pustinjski i rat u džungli.
Završetak rata
Porod jednog bića uvijek završava smrću. Tako i početak rata neminovno dolazi do kraja. Trajni rat ne postoji, ali postoji intermitentni rat.
Postoji više načina kako dolazi do završetka rata:
- potpunom pobjedom ili ostvarenjem ciljeva jedne od zaraćenih strana
- pat-pozicija - ona ne zadovoljava ni jednu od zaraćenih strana.
- kompromis – ima za cilj djelomično zadovoljiti zahtjeve obiju strana
Međunarodno humano pravo
Rat razara ne samo materijalno. On uništava ljudski život i donosi patnje svih mogućih vrsta.
Zato je kroz povijest dogovoreno pravo čovjeka u ratu kojim bi ublažili nasilje nad pobijeđenim. Zbog toga su nastale i dogovorene brojne konvencije radi zaštite čovjeka. Neke od poznatijih su: Haaške mirovne konvencije, Međunarodni odbor Crvenog križa, Ženevske konvencije.
Ljudska prava
Puno je vremena i truda trebalo za dogovore o humanom pravu u tijeku rata, ali treba istaknuti da se današnjih ratovi umnogome razlikuju od prijašnjih. Gotovo je suludo da bi netko sada razmišljao o pravednosti prije nego uđe u sukob.
U najmodernijim ratovima najviše nastradaju civili jer je upravo civilno pučanstvo postalo žrtvom u ratu. Njih koristi u osveti nakon poraza na bojištima, a to dovodi moderno društvo u nove i teže izazove. Teško da se bilo koji teroristička organizacija pridržava Ženevske konvencije, stoga je sadašnji, moderni način ratovanja postao iznimno opasan i sve neizvjesniji.•
