Hrvatsko gospodarstvo može ići puno više naprijed ako će sve više izvoziti. Izvoz je nešto što valjda priželjkuje svaka tvrtka, ako joj je do tržišnog gospodarstva, a ne do ovisnosti o državi i politici, ili do sprege s njima. Izvoz je ono što može generirati daljnji gospodarski rast i otvarati nova radna mjesta, osigurati postojeća, povećati plaće... Ali da bismo to postigli, treba nam korak dalje, a to je uvođenje eura kao nacionalne valute. Evo zašto, na primjeru jednog poduzetnika. Taj poduzetnik ima robu koja je namijenjena stranom tržištu. On svoju robu prodaje i na vlastitom webu. No cijenu robe ne može iskazati u drugoj valuti, samo u kunama. Stranac mora kupovati u kunama i tražiti tečajnu listu kako bi znao koliko to dođe u njegovoj valuti. To je još dobro ako ipak plaća u kunama. Ali ako plati u stranoj valuti, tada nastaje problem. Jer poduzetnik u stranoj valuti ne može isplaćivati plaće ni plaćati troškove u Hrvatskoj. Znači, stranu valutu mora konvertirati u kunu. I tu ima dva troška – jedan je vezan uz tečajnu listu, koja je uvijek nepovoljnija, a drugi je vezan uz trošak banke pri konverziji valute. Kad bismo imali euro, poduzetnik ne bi imao te troškove. Nadalje, u svijetu je već dugo omiljen način plaćanja i PayPalom. No on ne prihvaća kunu kao valutu, pa strani kupci plaćaju u stranim valutama. I tu opet nastaje trošak za našeg poduzetnika. Ovo je samo jedan, možda najjednostavniji pokazatelj što bi za naše gospodarstvo značilo uvođenje eura. Prodisalo bi, postalo konkurentnije, proizvodi bi se lakše plasirali na strana tržišta, lakše bismo dolazili do stranih kupaca, bilo bi manje troškova, pa bi i cijene proizvoda bile konkurentije jer sad u cijene trebate uračunati i sve te neizbježne transakcijske troškove koji na godišnjoj razini nisu mali. I onda slušam i čitam neke ekonomiste koji su grlato protiv uvođenja eura. Njihovi su argumenti najčešće ultrapopulistički i nemaju nikakve veze s ekonomijom i stvarnošću. Oni kažu da ćemo izgubiti monetarni suverenitet, da ćemo potpuno izgubiti samostalnu monetarnu i tečajnu politiku, da je nacionalna valuta simbol suvereniteta i nacionalnog identiteta… Jedan od glasnih protivnika uvođenja eura je Ljubo Jurčić koji baš jaše na populističkim argumentima. Ništa čudno ako znamo da je njegov najbliži prijatelj bio pokojni Milan Bandić, do smrti predvodnik populizma u Hrvatskoj. I da se Jurčić sam diskvalificirao kao stručnjak i ekonomist. Naime, pitali su ga nakon Bandićeve smrti, kako komentira vođenje Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga u Bandićevo doba, kako komentira enormnu zaduženost. Jurčić, koji je i sveučilišni profesor i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, lakonski je odgovorio kako je to normalno i kako to svi rade!? Da, valja naglasiti podatak da je Jurčić kao Bandićev prijatelj i čovjek od povjerenja bio i predsjednik Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga. Lijepo je nadzirao rad, ubirao novac i koristio povlastice. S takvim ekonomistima ima da smo ubrzo bogatiji od Švicarske i Norveške zajedno! Ali nije Jurčić jedini takav doktor ekonomskih znanosti. Evo nam još jednog, u ulozi ministra gospodarstva i održivog razvoja, Tomislava Ćorića. Ne znam kako može biti netko ministar gospodarstva koji radi protiv istog tog gospodarstva, odnosno protiv onih koji nisu na državnoj i političkoj sisi. U jeku saborske rasprave o reformi Hrvatske gospodarske komore, Ćorić je izvalio citat godine: “HGK kao institucija s dugogodišnjom poviješću treba opstati, a u slučaju dobrovoljnog članstva ne bi opstala.” Kakve koristi od institucije koja nema opstanka? Osim da je i dalje uhljebistan! Ministar je tako nadmen da ni sam nije svjestan kakve nebuloze iznosi u javnost! Jer da većina tvrtki ima koristi od HGK (osim njezinih djelatnika), ne bi bilo straha za njezin opstanak. Ovako je opstanak godinama bio uvjetovan prisilnom članarinom. A sad jadikovanje jer HGK mora otpustiti do 150 djelatnika. Jer neće imati više članarine od malih poduzetnika. Zamislite koja drama! A tko godinama pita poduzetnike kako poslovati i preživjeti u Hrvatskoj? HGK je bio koristan? Taman posla! Da se vratim na euro… Njegovim uvođenjem ukida se valutni rizik povezan s tečajem kune prema euru. Glavnina štednje i kredita i tako je već u eurima. Past će kamate na kredite, nestaju troškovi mjenjačnica, Hrvatska dobiva pristup Europskom mehanizmu za stabilnost koji služi za pružanje pomoći državama koje se nađu u financijskim teškoćama… Treba li još argumenata ZA euro? Ili ćemo se baviti besplodnim populizmom?

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura