Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Sveti grad Bobovac i njegovo podgrađe - Kraljeva Sutjeska

04. kolovoza 2022. u 13:52 0 komentara 640 prikaza

Uvijek su razumni ljudi učili od starijih i učenijih, a mlađi narodi od onih čija je povijest dulja, a iskustva značajnija. Tri ili četiri tisuće godina prije Krista, na Bliskom istoku, utemeljen je grad Jeruzalem. S vremenom, grad je postao središte judaizma, kršćanstva, islama i svjetska turistička metropola. Za sve tri religije to je sveti grad koji se slavi, posjećuje, obnavlja i održava.

Da je sveti grad Jeruzalem, poput našeg svetog grada Bobovca, razrušen i napušten prije šest stoljeća - 1463. godine - obrušili bi se njegovi kameni bedemi. Davno bi bio zaboravljen. O njemu bi pisali povjesničari staroga vijeka i - nitko drugi! To je sudbina drevnih, napuštenih i zubom vremena uništenih gradova.

Povijest središnje Bosne zove!

Tijekom godine, osobito pred početak turističke sezone i godišnjih odmora, turistički uredi pozivaju na putovanja po bijelom svijetu. Pozivaju na znane i neznane turističke destinacije. Često na mjesta za koja čovjek nikada čuo nije. Ondje ćete vidjeti ovo, ondje ono; palaču nekog kralja, cara, vladara, znameniti sakralni objekt. Muzej. Često nude različite pogodnosti, popuste i obročna plaćanja. S takvih putovanja putnik se zna vratiti s osjećajem stare uzrečice: "Martin u Rim, Martin iz Rima! To što sam vidio i nije me se posebno dotaklo", zna reći…

Nisam čuo i nisam pročitao da je jedan turistički ured, organizacija ili prosvjetna ustanova pozvala na turističko-znanstveno putovanje "po našem povijesnom dvorištu" - od drevnog grada Kreševa, preko Visokog, do Kraljeve Sutjeske i grada Bobovca.

Povijest središnje Bosne nepresušno je vrelo. Kada bih po našem svijetu, pa i u sveučilišnim središtima poput Mostara i Sarajeva, ljude upitao nešto o ovim gradovima, njihovoj povijesti i znamenitostima, uvjeren sam da bi malo tko znao reći i jednu jedinu riječ. U to sam se uvjerio u više navrata. Važna mjesta naše povijesti prepuštena su ozbiljnom zaboravu.

To nije dobro!

Ovom kolumnom odlučio sam čitatelje povesti na putovanje do Kreševa, Visokog, Kraljeve Sutjeske…, sve do svetog grada Bobovca. Naravno, u kratkim i najkraćim crtama. Svako od ovih mjesta uzbudljiva je priča, dostojna znanstvenih simpozija, veličanstvenih monografija i povijesnih filmova.

Pođimo najavljenim redom.

U šumovitom kraju podno planine Bitovije, u dugoj i uskoj dolini, smjestio se drevni grad Kreševo. Nad gradom su se nadvile bujne šume. Za čista vremena mogu se vidjeti vrhovi dalekih planina. Glavne i sporedne ulice uredno su povezane i svjedoče o urbanoj brizi starih graditelja. Kuće su u istoj visini poredane. Nema odstupanja. Nema urbanih ispada s katnicama i višekatnicama.

Dubrovnik u malom!

Brda oko Kreševa bogata su različitim rudama. Na takvim resursima nicali su i obrti. Kreševski zlatari kovali su krune za francuske kraljeve, a kovači za Osmansko Carstvo - pločice i čavle za potkivanje konja.

Povijest Kreševa vezana je za franjevački samostan koji je izgrađen s prijelaza iz 14. u 15. stoljeće. Pisati o povijesti Kreševa nije moguće bez sjećanja na svećenika, poliglota i diplomata fra Grgu Martića. Na glavnom kreševskom trgu i platou franjevačke crkve na jedinstvenog svećenika podsjećaju dva spomenika. Jedan je radio slavni hrvatski i svjetski kipar Ivan Meštrović.

U diplomatskom radu fra Grga Martić zalagao se za priključenje Bosne zapadnom svijetu i susjednoj Republici Hrvatskoj. Pjevao je:

"Jao kući bez ljubavi bratske, a i Bosni bez zemlje Hrvatske!"

Osobnost fra Grge Martića nije promakla peru našeg nobelovca Ive Andrića. U pričama i romanima, na više mjesta, perom je portretirao fra Grgu pa tako piše:

"Hercegovina, osobito ona južna i jugoistočna, ima poseban soj ljudi. Fra Grga Martić imao je nepogrešiv razum, a pogledom ispod oka, ispod gustih, oborenih smeđih brkova, vješto je vrtio fratre, imame i popove, konzule i begove. Više je pažnje posvećivao onim koje nije volio ni razumio, nego onim koji su bili blizu njegovu duhovnom, kulturnom i političkom habitusu. Diplomat prvog reda, prava hercegovačka lisica", kako piše Ivo Andrić.

U Kreševu je rođen fra Mato Nikolić (1784. - 1844.), prvi liječnik u Bosni i Hercegovini. U Franjevačkom muzeju može se pogledati dobro očuvani namještaj kupljen od Omer-paše Latasa, gramofon iz 1868. godine, ruski samovar za čaj star dvije stotine godina, misnica protkana zlatnim nitima, drvena statua s komadićem drva iz Kristova križa, sablja Josipa bana Jelačića, Perkanove gusle i stotinu drugih zanimljivih eksponata. Kreševo je grad čija povijest zavrjeđuje veću brigu društvene zajednice.

Na putu prema svetom gradu Bobovcu korisno je zastati u Visokom i razgledati blago pohranjeno u Franjevačkoj gimnaziji (1900. godina), a u Varešu sjetiti se fra Matije Divkovića (1563. - 1631.), utemeljitelja književnosti na materinskom jeziku. Iza ovog neimara ostala je prva knjiga tiskana u Veneciji - "Nauk krstjanski za narod slovinski", 1611. godine.

Prema podgrađu svetog grada Bobovca, prema Kraljevoj Sutjesci, može se prići iz dva smjera - s vareške i kakanjske strane. Putniku znatiželjniku dah će zastati kada pogleda crkvu i samostan sv. Ivana Krstitelja, razgleda Dusperovu kuću i džamiju Mehmeda II. Osvajača.

S vremenom je Kraljeva Sutjeska postala duhovno i kulturno središte bosanskih vladara. Tu su stolovali Curia bani - Banski dvori, a od 1851. godine i Filozofsko-teološko učilište. Padom Bosne pala je i Kraljeva Sutjeska. Unatoč svemu, u Kraljevoj Sutjesci može se razgledati rodna kuća živućeg maestra Ivice Šarića i njegovih sinova Lea i Ivana, velikih, svjetskih opernih umjetnika.

Sveti grad Bobovac, polovinom četrnaestog stoljeća, utemeljio je, podigao i dozidao Stjepan II. Tomašević. Vladao je od 1461. do 1463. godine. Pred naletom Turaka povukao se u Jajce.

Gradom je ostao upravljati knez Radak. Osvajači su upravitelju jamčili život i imovinu. Kada je predao ključeve grada, odveden je do Radakovih stijena i gurnut niz liticu:

"Kada nisi bio vjeran svom vladaru iste vjere, kako ćeš biti vjeran nama", govorili su osmanski osvajači.

Kralj Stjepan Tomašević je pogubljen, a kraljica Katarina pobjegla je prema Kozovgradu, Stonu, Dubrovniku i, konačno, Rimu.

"Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi do tri dobra moja: pšenica iz Lješnice, riba iz Bukovice i voda s Radakovice…"

Životni vijek kraljica Katarina skončala je u Rimu 1478. godine i pokopana je pod svodovima crkve Santa Maria in Aracoeli.

Pred kraj života kraljica Katarina pozvala je javnog bilježnika Antu Jurinu, splitskog svećenika sa službom u crkvi sv. Petra, da joj napravi oporuku i zabilježi njezinu posljednju volju. Za svjedoke oporuke pozvala je sedmoricu svećenika franjevačkog reda. Što je kraljica govorila, to je javni bilježnik pisao:

"Za troškove pokopa ostavljam dvije stotine dukata. Ako se moj sin Sigismund vrati na kršćansku vjeru, ostavljam mu svoje kraljevstvo. Ako se to ne dogodi, kraljevstvo ostavljam svojoj kćeri Katarini. Ako se ona ne vrati korijenima kršćanske vjere, svoje kraljevstvo ostavljam Svetom Ocu Sikstu IV. Neka on po svojoj mudrosti njime upravlja!"

Povijest središnje Bosne zove…

Vodeći katolički teolog sveti Toma Akvinski (1225. - 1274.), filozof kojega uspoređuju s Platonom i Aristotelom, u svojim djelima piše o etici, moralu, pljački, prijevari, o lihvarstvu i bezakonju. U kapitalnom djelu "O državi" (De civitas Dei) piše: "Kada se od države odmaknu zakoni, što je to nego razbojnička pećina!?"

Kakva je sudbina Bosne i Hercegovine, pocijepane, osakaćene i sklepane daytonske tvorevine?

Kada bi dobronamjeran čovjek pošao do vrhovne instancije, do tročlanog Predsjedništva, tamo bi čuo tri različite priče. Mogao bi čuti svega i svačega, uglavnom - ništa dobro, utješno i ohrabrujuće. Sve se izopačilo i pošlo onako kako ne treba i kako ne valja.

Bosanski lonac škripi na sve strane!

Škripi i kipti; samo što nije eksplodirao!

Posljednjih desetljeća Bosna živi po načelima čopora i kriminalnih kartela.

Zato čaršija priča da naša politička elita, k'o sluđena, trči čas na jednu, čas na drugu stranu. Danas provjeravaju što misle jedni, sutra što misle drugi, vrte se ukrug i osluškuju tko bi mogao odsvirati kraj maratonskih nadmudrivanja.

Kada bi me netko za savjet pitao, predložio bih jednu novinu.

Predložio bih da tročlano Predsjedništvo zakaže summit u kraljevskom gradu Bobovcu.

Predložio bih da u pripremi summita iz Vatikanskog arhiva pribave oporuku posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače. Da oporuku temeljito prouče, bace karte na stol i počnu usuglašavati postojeće razlike. Ako u tomu ne uspiju, predstojeći izbori mogli bi ih u ropotarnicu gurnuti niz Radakovu liticu.

U narodu živi legenda da je pri napuštanju Bobovca kraljica Katarina svoje blago u bunar zakopala.

Blago do danas nije pronađeno.

Evo povoda za prvi summit u kraljevskom gradu Bobovcu!

Možda se summitu posreći!

Možda se blago pronađe i međusobno podijeli…

Kao i sve drugo do sada!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.