Knjiga proroka Jone, sina Amitajeva, nastala je u razdoblju između 5. i 2. st. pr. Krista, a ima četiri poglavlja. U prvom poglavlju Jona bježi od Gospodina. Sve čini kako ne bi otišao po Božjem poslanju u Ninivu propovijedati i pozvati ljude tog grada na obraćenje. Gospodin je htio da se stanovnici toga grada obrate od svoje zloće. Međutim, Jona odluči bježati u drugi grad, imenom Taršiš. Ukrcao se u lađu u Jafi. Veliko nevrijeme zadesilo je mornare i putnike te lađe. Jona se skupio na dnu lađe i zaspao. Mornari su se uplašili i molili Boga za spas života. Zapovjednik lađe pronašao je Jonu u lađi, probudio ga i zapovjedio mu da se i on moli svome Bogu. Brzo su na svoj način mornari otkrili kako ih je nevrijeme snašlo zbog Jone. Jona im se predstavio. Sam je zatražio da ga ubace u more kako bi se oni i putnici spasili. Mornari su pokušali veslati. Nisu uspjeli doći do kopna. Stoga su, da se spase, po svom vjerovanju, ubacili proroka u more. More se odmah smirilo. Ljude na lađi zahvatio je veliki strah i odmah su se zavjetovali. O Joninu boravku u ribljoj utrobi i izbavljenju iz nje nakon tri dana i tri noći govori se u drugom poglavlju knjige. Kako Jona ide u Ninivu i poziva na obraćenje opisano je u trećem poglavlju. Jona je poslušao Gospodinov poziv i poslanje i otišao je u Ninivu. Propovijedao je u gradu pozivajući ih na obraćanje, ako žele izbjeći svoju propast i uništenje. Kralj i stanovnici Ninive su čuli i poslušali Jonine riječi. Odlučili su postiti i obratiti se od svoga zla. Bog je primio njihove molitve i smilovao im se. Proroku Joni bilo je krivo i žao što su se obratili i što im se Bog smilovao. U četvrtom poglavlju govori se o Joninu gnjevu i Božjem odgovoru. Jona se molio ovako: “Ah, Gospodine, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš, jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. Sada, Gospodine, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.” (Jn 4,2-3) Gospodin ga pita: “Srdiš li se ti s pravom?” (Jn 4,4) Jona je zlovoljan izašao iz Ninive i čekao što će se dogoditi. Gospodin mu pomaže tako što dade da izraste jedan bršljan da ima hlada. Bršljan je obradovao Jonu. Međutim, dan poslije Gospodin se pobrine da se bršljan osuši. Jonu ponovno poče peći jako sunce. Poželio je umrijeti: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti.” (Jn 4,8) Gospodin ga pita: “Srdiš li se s pravom zbog bršljana?” (Jn 4,9) Jona zlovoljno odgovara kako je s pravom ljut, i to nasmrt. Gospodin želi ozdraviti Jonin zao duh i reče mu: “Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!” (Jn 4,10-11) Božja ljubav, milosrđe, smilovanje i opraštanje nemaju granica. On trajno poziva svaku osobu na obraćenje. 

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac