Ako se zatvori Družba, Adria, odnosno Jadranski naftovod (Janaf), postaje ključni alternativni pravac za srednju Europu - najavili smo, u jednom izvještaju, još prije gotovo dva mjeseca, kad smo prvi put u kuloarima u Bruxellesu čuli da se o toj mogućnosti govori. Ta mogućnost zatvaranja Družbe, naftovoda koji iz smjera Rusije dovodi rusku naftu u srednju Europu, sada je zaista i na stolu, u obliku prijedloga Europske komisije o postupnoj obustavi uvoza ruske nafte u Europski uniju u roku od šest mjeseci, a naftnih derivata iz Rusije do kraja ove godine. No, za usvajanje prijedloga potrebna je jednoglasna podrška 27 država članica EU, a prijedlog blokira Mađarska, koju zasad ne zadovoljavaju ni ponude da, uz Slovačku (gdje mađarski Mol također ima rafineriju), bude izuzeta od embarga do kraja 2024. godine.
Mađarski premijer Viktor Orban pokušava prodati ostatku Europske unije priču da njegova zemlja nema alternativni pravac, iako ga ima, i da Molove rafinerije ne mogu lako prijeći na preradu neruske nafte, iako naftni stručnjaci s kojima razgovaramo tvrde da mogu, a to svakako može i riječka rafinerija. Umjesto pozitivne geografije, Orban svojim Mađarima i svim Europljanima prodaje priču o negativnoj geografiji. I zasad se - nevjerojatno, ali istinito - čini da mu to prolazi.
Karta velike Mađarske
Negativna je geografija kad u radijskom intervju prošloga petka predsjednik mađarske vlade Viktor Orban govori da je pomorskim zemljama lakše prebroditi embargo na rusku naftu, a da je - pazi sad - Mađarima more "oduzeto" i "sada ga nemamo". Vrlo nekorektno prema Hrvatskoj, ali zapravo nije začuđujuće ako znamo da Orban u svom uredu drži golemu kartu velike Mađarske u pred-trianonski zamišljenim granicama. A pozitivna geografija bila bi kad bi mađarski premijer uzimao u obzir činjenicu da Jadranski naftovod (Janaf) već 42 godine, od 1979., transportira naftu iz pravca Omišlja preko Siska prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Tim alternativnim pravcem Adria služile su se - i u kontekstu zatvaranja Družbe zbog embarga na ruski plin mogu se još više služiti - rafinerije i u Mađarskoj, i u Slovačkoj, pa i u Češkoj. Mađarski premijer i njegovi suradnici u vladi i Mol Grupi tu činjenicu, međutim, ignoriraju, umanjuju njezinu važnost, i od Budimpešte do Bruxellesa i Varšave prodaju priču o tome da, kao država bez izlaza na more, nemaju drugu opciju nego kupovati rusku naftu. A svi znaju da to nije istina. No, uspije li Orbanu prodati tu priču tako da dobije iznimno dugo izuzeće od naftnog embarga, i još k tome od Europske unije dobije milijarde eura na račun tvrdnje da Molove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj zahtijevaju golema ulaganja da bi umjesto ruske nafte mogle prerađivati druge vrste nafte, bit će to nevjerojatna privilegija za Mađarsku. Ustupak bez presedana, na štetu europskog jedinstva, na štetu svih drugih koji će morati podmetnuti leđa, a na korist Mađarskoj. I Mol Grupi, koja će, prema riječima jednog budimpeštanskog analitičara, zahvaljujući privilegiranoj poziciji biti jedan od najprofitabilnijih rafinerija te veličine u Europi.
Što znači 'sada nemamo more'?
Vrlo je opravdan oprez i strah da Orban kroz energetsku politiku pokušava promijeniti onu situaciju u kojoj tvrdi da je Mađarskoj nešto "oduzeto". Kad kaže "sada ga nemamo", misleći na izlaz na more, Orban vjerojatno u svojoj glavi tretira riječ "sada" kao ključnu riječ koju želi promijeniti. Kad ne želi prigrliti Janaf kao alternativni pravac za uvoz nafte, Orban vjerojatno to ne želi zbog toga što žali što Mađari ne kontroliraju taj dio hrvatske energetske infrastrukture. Da su je uspjeli nekako "oteti" (da upotrijebimo na trenutak Orbanov rječnik), onda bi im se ta infrastruktura jako sviđala i danas bila uzdizana u nebesa. Hrvatska u ovim pregovorima o uvođenju embarga na rusku naftu, i u cijelom tom preslagivanju na energetskoj karti Europe, ne smije ispasti naivna. Mora definirati i obraniti svoje nacionalne interese. Hrvatski nacionalni interes ne može biti samo podrubrika mađarskog nacionalnog interesa, za koji se Orban očito bori rukama, nogama i zubima. Hrvatska mora izbjeći opasnost da našu vrijednu infrastrukturu izbjegavaju praktički svi oni koji bi prirodno na nju trebali biti upućeni. Mora se izboriti za jaču ulogu jedine još uvijek aktivne rafinerije u Hrvatskoj, one u Rijeci.
