Zagreb nakon potresa stoji 14 mjeseci bez obnove. Cigla se nije pomaknula. Možemo! je odmah agresivno igrao na tu kartu obnove. Ostali nisu. Naivni ljudi misle da će Možemo! nešto pokrenuti oko obnove... Tako je ustvrdio prijatelj koji je također nastradao u potresu i koji iz dana u dan svjedoči kako se s obnovom ne događa gotovo ništa. Stoga mnoge nije trebalo previše iznenaditi koliko je glasova dobila platforma Možemo! s Tomislavom Tomaševićem na čelu, puno više nego što su i sami očekivali. Ali dogodio se splet okolnosti. Prvo zagrebački potres, pa petrinjski potres, pa korona, a onda na kraju i iznenadna smrt Milana Bandića koja je totalno preokrenula zagrebačku političku scenu. No Zagrebu se dogodila nova noćna mora, da se u drugom krugu natječu dvije ekstremne političke opcije, jedna lijeva, Možemo!, i druga desna, Domovinski pokret u liku Miroslava Škore. Nije moglo gore, da Zagreb postane poprište nove ideološke bitke, i to sve samo zato što je Bandićeva 20-godišnja vladavina ostavila pustoš, njegova iznenadna smrt puno rupa, a najjače “stare” stranke uopće nisu bile spremne na postbandićevsko razdoblje, koje je počelo kad to nitko nije očekivao. Kako se znalo da je Bandić već dulje bio bolestan i da je često bio po bolnicama, i u kuloarima se znalo pričati da bi mogao životom sve to platiti. Ipak, nitko nije očekivao da će se to dogoditi baš prije lokalnih izbora, kad je Bandić namjeravao osvojiti još jedan mandat, a s njim i HDZ nastaviti vladati. Sve je preko noći palo u vodu! Poražavajuće je za Zagreb, i uopće za demokraciju u Hrvatskoj, da se opet postavlja teza kao da je pitanje života i smrti u ovim lokalnim izborima, posebno u Zagrebu. Tako Možemo! plaši ljude Škorom i DP-om, a Škoro i DP babarogom Možemo! Mnogi su ljudi zbog toga stvarno tjeskobni! Ja pak ne vidim razlike između Škore i Tomaševića, ni između Možemo! i Domovinskog pokreta. Ne plaše ih toliko Tomašević i Škoro, koliko ih plaše brojni ekstremistički jastrebovi oko njih dvojice. Ekstremisti su i jedni i drugi. Svatko od njih nametao bi drugima svoj svjetonazor, i to na silu. Tako bi jedni potpuno zabranili pobačaj, a oni drugi priziv savjesti. Jedni bi opet Trg maršala Tita, drugi ne bi, kao da je to problem broj jedan. S mnogih sam strana već čuo kako u drugome krugu neće ni pokušati birati manje zlo, jer da su i jedan i drugi podjednako loši pa će na glasačkom mjestu poništiti listić. Opet su u prvom planu ideološka prepucavanja, a ne stvarno dobro građana Zagreba. Ljude se danima konstantno pumpa strahom i na taj način ih se pokušava motivirati da izađu na izbore. To je odvratna manipulacija! Osim što je Bandićeva iznenadna smrt kumovala posve drukčijem zapletu i raspletu na lokalnim izborima u Zagrebu, osim potresa, tu je svakako i zasićenje dobrog dijela birača HDZ-om i SDP-om, starim potrošenim politikama koje se pokušavaju umotati u “nove” face. I HDZ i SDP stavili su u prvi plan svoje kadrove koji i nisu imali baš nešto novo za ponuditi, i još k tome prepotentni do bola, u prvome redu ovi iz HDZ-a. Joško Klisović je bio promašaj Peđe Grbina jer se u zagrebačkoj politici pojavio takoreći preko noći, i usto je elitist koji nije privlačan većini birača. Posebna je priča HDZ koji se sam uvaljao u kaljužu, koliko god oni uvjeravali da su dobro prošli. Kako možeš dobro proći ako si vladajuća stranka u državi, ako si najveća stranka, najsnažnija, s toliko članstva, i onda u Zagrebu završiš tek na četvrtome mjestu? HDZ-u se prvo obilo o glavu što je Bandiću godinama držao poziciju u Zagrebu. Obilo mu se onda i to što je i dalje računao na suradnju s Bandićem nakon izbora. Zato je i istaknuo svog kandidata u kojega nisu vjerovali ni sami članovi stranke. Onda je Bandić naglo umro, i kako ćeš sad promijeniti svog kandidata? Ako ga promijeniš, potvrdit ćeš da je “fejker”. I tako se HDZ utopio u vlastitome blatu, i doveo do toga da u Zagrebu u drugom krugu imamo boj ekstremne ljevice i desnice. Možemo! je sad stvarnost, sa SDP-om ima većinu u gradskoj skupštini, a i bilo bi ravno čudu da Tomašević u drugom krugu izgubi od Škore. No Možemo! će u četiri godine mandata vidjeti da štošta ne može i razočarati mnoge birače. Iako bih volio da svaka opcija uspije na dobrobit građana, bez obzira na političku opciju. Međutim, aktivizam i protestiranje na ulici je jedno, a obnašanje vlasti nešto sasvim drugo. Ali, ponavljam, odvratna je ta manipulacija strahom kako bi se utjecalo na ljude na izborima. To je ono što proizvode ekstremna ljevica i desnica. Stoga, neka je Zagrebu sa srećom!

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora