Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Kako se rat između Izraelaca 
i Palestinaca prenio na Bošnjake, Srbe i Hrvate u BiH

18. svibnja 2021. u 07:00 1220 prikaza

Kao da nema dovoljno svojih “autentičnih” problema, BiH je vlastitu političku kaljužu začinila i podjelama oko izraelsko-palestinskog sukoba. Nešto odmjerenije u javnim istupima političara, vidljivije u nacionalnim medijima, a ponajviše na društvenim mrežama, bh. narodi svrstavaju se uz jednu ili drugu stranu u trenutačno najvećem sukobu na međunarodnoj sceni.

Naravno, svi znaju kako o stavovima BiH i iz BiH najmanje ovisi hoće li se i kako riješiti najnovija kriza na Bliskom istoku. No, to je dobar povod za produbljivanje unutarnjih podjela, međunacionalno nadmetanje i prepucavanje političara, analitičara, medija iz bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda. Treba li uopće reći da BiH nema službenog i usuglašenog stava o izraelsko-palestinskom sukobu? Baš kao što ga manje-više nema ni o jednoj drugoj krizi u svijetu. Osim ako se stavom ne smatra fraza koju diplomatski predstavnici BiH u međunarodnoj komunikaciji ponavljaju poput misica - da su za mir u svijetu.

Za razliku od RH, Srbije i nekih drugih “malih” zemalja koje su, svjesne svoje pozicije u svijetu, ipak zauzele prilično neutralan, ali jasan stav, BiH je službeno prešutjela eskalaciju sukoba između Izraela i Gaze. Zato što stava nema. Umjesto toga, Bošnjaci su u Sarajevu na zgradu Gradske vijećnice projicirali palestinsku zastavu te u znak potpore Palestincima izvjesili njihov stijeg javno u još nekim gradovima. U Sarajevu je organiziran i manji skup potpore “palestinskoj braći”.

Srbi su uzvratili projiciranjem izraelske zastave na zgradi Banskog dvora u Banjoj Luci, gdje je sjedište institucija Republike Srpske, ali i isticanjem izraelskih obilježja u Trebinju, Bijeljini... Sve su to pratili povremeni navijački istupi političara iz dvaju naroda. Hrvati su se, opet, držali postrani.

Gradonačelnik Mostara odbio je pokušaje političke instrumentalizacije sukoba na Bliskom istoku i inicijativu da se jednu ili drugu stranu podrži i isticanjem njihovih obilježja u gradu na Neretvi. Ali zastava se Palestine, unatoč protivljenju gradonačelnika, vijorila sa Starog mosta. I ovaj potez govori o dubokoj podijeljenosti u stavovima i pogledima naroda u BiH.

Pojedini hrvatski aktivisti preko društvenih mreža podupiru Izrael, ali i to više sliči nastavku maratonskog prepucavanja s bošnjačkim aktivistima oko svih pitanja, pa i toga. “Ulje na vatru” izraelsko-palestinskog sukoba na (virtualnom) prostoru BiH dolio je čak i izraelski premijer Benjamin Netanyahu svrstavši BiH među zemlje kojima je zahvalio što su “odlučno stale uz Izrael i podržale naše pravo na samoobranu od terorističkih napada”.

Nažalost, BiH, i da ima usuglašen državni stav i politiku, to ne bi imalo nikakva utjecaja na smirivanje sukoba i prestanak stradanja ljudi na objema sukobljenim stranama. Folklorna potpora koju dobivaju od pojedinih strana iz BiH mnogo će manje pomoći Izraelcima i Palestincima nego što će štetiti unutarnjim odnosima i stanju u BiH.

Jer, nije ovo prvi put da se jedan svjetski problem ili regionalna kriza koriste za podizanje tenzija unutar same BiH. To je svojevrsna tradicija u državi koja nema jedinstvenu vanjsku, ali ni unutarnju politiku. Treba li uopće naglašavati kako se BiH nacionalno podijelila i u odnosu prema ukrajinsko-ruskom, azerbajdžansko-armenskom ili pakistansko-indijskom sukobu? Bez obzira na to što najveći broj onih koji su se “solidarizirali” s nekom od strana u ovim sukobima nema pojma o njihovoj povijesti, uzrocima i povodima, mahalo se zastavama, prosipale su se odnekud pokupljene parole. BiH svoju podijeljenost ne voli iskazivati samo u globalnim krizama već i u regularnim političkim natjecanjima unutar drugih država. Najočitiji je primjer tragikomična medijsko-politička polarizacija prilikom izbora američkog predsjednika lani. Stvoreni su nacionalni tabori za Bidena (Bošnjaci) i Trumpa (Srbi), a euforija kod jednih i razočarenje kod drugih mogli su se osjetiti i danima nakon proglašenja rezultata. Koliko je sve bilo besmisleno, vidi se iz samo dvaju podataka: Trump je najzaslužniji što je Izrael priznao Kosovo (protiv čega su Srbi u BiH), a Biden je danas najveći saveznik Izraela u sukobu s Palestincima (protiv čega su Bošnjaci).

Nacionalno-političke podjele u BiH danas su takve da je teško zamisliti ikakvu zajedničku akciju, makar i solidarnosti s patnjama i stradanjima običnih ljudi bilo gdje u svijetu. Ako se ne mogu dogovoriti oko tuđih problema, kako očekivati da tri naroda u BiH i njihovi predstavnici nađu kompromis o ustroju i budućnosti svoje, zajedničke domovine? Inat, prijevare i podmetanja sigurno nisu odgovor na ove izazove. Oni samo vode u scenarij sličan onom koji se sada događa Izraelcima i Palestincima. Odnosno, u reprizu sukoba kakav su u BiH imali 90-ih. Zbog čijih posljedica mnogi i danas žive ili se osjećaju kao Palestinci.•