Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Iseljavanje iz Hrvatske mnogo je više sustav nego prisila, mnogo više volja nego nevolja

02. siječnja 2022. u 09:40 0 komentara 390 prikaza
iseljavanje

Subota 25. prosinca

BOŽIĆNI UDAR ELITA NA OBIČNE LJUDE

Danas je Božić, koji je i ove godine praćen prijekorima zbog velike potrošnje građana, skupocjenih darova i drugih razmetljivosti. A neke osobe koje se jako vole isticati u javnosti koju nisu baš ničim zadužile, kao Borna Kotromanić, nazvale su ga “masovnim cirkusom ili kolektivnim ludilom”. Pametnjakovićima koji su se tobože izdignuli iznad potrošače histerije pridružio se i papa Franjo, poglavar jedne od najbogatijih država svijeta u kojoj bogatuni, kako nedavno pročitasmo, “ne znaju što će s novcem”. Zašto elite ne podnose obične ljude, “masu”, “svjetinu”...? Zato što preziru “malog čovjeka” koji ni za Božić “nema pravo” na povlaštenost koja je njihova svakodnevica, njegovo božićno veselje vrijeđa njihov osjećaj iznimnosti u društvu koja bi i Božić trebala učiniti samo njihovim. U čemu bogataši najviše uživaju? U sirotinji u svome susjedstvu od koje se ograđuju, ali koja hrani njihovu bogomdanost, a zapravo je svako bogatstvo nemoralno jer je nastalo na zakidanju radnika niskim plaćama i potrošača visokim cijenama. Zakidanju onih kojima bi zabranili božićne radosti, možda se i kajući što ih nisu više opljačkali. Profitom kojeg u moralnom, Božjem svijetu ne bi smjelo biti.

Nedjelja 26. prosinca

SVJETSKI ČOVJEK I BALKANSKI PRIMITIVAC

Mohamedu Salahu, sjajnom nogometašu Liverpoola, i Zlatanu Ibrahimoviću, najboljem napadaču Milana, zajednička je vrhunska igračka kvaliteta i popularnost u svijetu te djelomice pripadnost islamskoj vjeri (oba Salahova roditelja su muslimani, Ibrahimoviću je majka katolkinja, a otac musliman). Ali ne dijele nešto što je za poštovanje prema osobi još važnije – uljuđenost. Za Božić se Salah, premda muslimanski vjernik, s obitelji slikao ispred okićenog bora i čestitao blagdan. Neciviliziranu “čestitku” objavio je Ibrahimović, sa slikom vulgarno ispruženog srednjeg prsta, što zacijelo neće odobriti ni jedan musliman, katolik ili ateist. Svjetski čovjek i balkanski primitivac. Jednom mi je jedan sportski stručnjak rekao – može netko biti vrhunski sportaš, a moralna ništica. Zoran je primjer te istine Ibrahimović pa se čovjek veseli što nisu ostvarene svojedobne želje da ga se pridobije za hrvatsku reprezentaciju. On zacijelo zna da je golema većina navijača koja ga gleda kršćanska i da slavi Božić, no očito u tome uživa. Bit će da misli kako za svaki gol zaslužuje da skine gaće i pokaže im onu stvar. Veliki igrač i tijelom i umijećem, no ta je veličina sada kao cvijet na đubrištu.

Ponedjeljak 27. prosinca

BRANITELJI SE TREBAJU DISTANCIRATI OD SVAKE VLASTI

Priopćenje kaže – Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata proglasila je za osobu godine 2021. potpredsjednika Vlade, ministra hrvatskih branitelja i hrvatskog generala Tomu Medveda. Znači li to da su se branitelji, ako im je član Vlade osoba godine, u Domovinskom ratu borili za masovno iseljavanje iz Hrvatske zbog siromaštva, niskih plaća i nezaposlenosti, za desetke tisuća radnika koji primaju minimalac od kojeg se jedva može preživjeti, za stotine tisuća umirovljenika na rubu gladi, za sve punije pučke kuhinje, za milijardske profite koje stranci iznose van iz hrvatskih banaka i velikih tvrtki koje su u Hrvatskoj budzašto kupili, dakle, da su se borili i za vlast, u kojoj je i njihov ministar, koja se svime time hvali kao sa svojim trijumfom. Zacijelo bi se branitelji trebali distancirati ne samo od ove nego i od svake vlasti zato što je ne vodi idealizam kakav je bio njihov u Domovinskom ratu. Zar je moguće, na primjer, s takvim idealizmom poistovjećivati Medvedovo koalicijsko partnerstvo s Miloradom Pupovcem!? Napokon, gotovo sve vlade od Tuđmanove smrti do sadašnje vodili su – dezerteri.

Utorak 28. prosinca

TVRDOKORNO KOMUNISTIČKO NASLJEĐE SUDOVA

 

Za slučaj dosad nisam znao, a zacijelo ni mnogi od vas, pa evo o njemu najnovije vijesti. Vrhovni sud ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu, kojom je odbijen zahtjev za rehabilitaciju dr. Ive Tartaglie, predratnoga gradonačelnika Splita i bana Primorske banovine, kojeg je 1948. godine komunistički Okružni sud osudio na sedam godina zatvora i konfiskaciju imovine zbog djela protiv naroda i države. Glavni je grijeh gradonačelnika koji je Split, među ostalim, zadužio elektrifikacijom grada, modernizacijom luke, prvim GUP-om, proširenjem bolnice, gradnjom Zoološkog vrta i meteorološke postaje na Marjanu..., što je od 1921. do kapitulacije Jugoslavije zemlju (dovođenjem stranih investitora) činio “zavisnom od stranih imperijalističkih sila” te surađujući s HSS-om “pomagao provoditi politiku koja je imala za cilj ušutkavanje, razbijanje i nasilno gušenje naprednih snaga u borbi za oslobođenje”. Možda i nije teško pojmiti da u demokratskoj Hrvatskoj ima takvih presuda i sudova, koji se služe frazama karakterističnim za totalitarni, zločinački režim, jer se u sudovima, tužiteljstvima i drugim institucijama uvelike zadržao kadar iz socijalizma. Imamo Hrvatsku, ali jugoslavensku.

Srijeda 29. prosinca

ISELJENICI – IZ NEVOLJE, ALI I IZBIRLJIVOSTI

Hrvatski su iseljenici svakodnevna teme medija, pogotovo nakon što im je vlast ponudila novac da se vrate u Hrvatsku. I neprekidno se govori o njima kao o anđelima koji su u svijet otišli zbog korupcije u zemlji, zbog siromaštva, niskih plaća, nezaposlenosti i radi boljeg života. I oni za medije razgovaraju onako svisoka, a kadšto i prijete da se “više nikad neće vratiti”. Jesu li baš svi otišli zato što su morali? Svaki dan čitamo kako se u Hrvatskoj traže radnici određenih struka i nude dobre plaće, no nema zainteresiranih premda ima nezaposlenih koji čekaju priliku da odu van. Tako se Hrvati ne iseljavaju uvijek iz nevolje, nego zbog izbirljivosti. No ako ima onih koji se “više nikad neće vratiti”, ima i onih koji nikad iz Lijepe Naše ne bi otišli u kakvim god nevoljama bili. Pa usporedite te patriotizme! Iseljavanju je pridonio i ulazak Hrvatske u EU, koja je tako postala otvorenija, a i logično je da oni koji su nam pokupovali nacionalna bogatstva kupuju i radnike. Dakle, iseljavanje iz Hrvatske mnogo je više sustav nego prisila, mnogo više volja nego nevolja. I nema političkog saveza u svijetu koji nema svoje žrtve, Hrvati su to bili u neprirodnom jugosavezu kao što su u EU.

Četvrtak 30. prosinca

UZ IME HRVATSKA DODATI – ‘PRODAJE SE!’

Je li moguće da se strancima, nekom britanskom fondu, prodaje trgovački lanac Tommy, jedan od rijetkih koji je u vlasništvu Hrvata? Tako bi se povećali ionako golemi profiti koje stranci iznose iz hrvatskih banaka i tvrtki koje smo im tako reći darivali, pogotovo u godinama kada smo tom “nesebičnošću” utirali put mitskom ulasku u Europsku uniju. Svojedobno je libanonski pisac Charles Chahwan s ogorčenjem predlagao da se Libanon iznajmi svakoj zemlji koja želi ratovati, tako bi se imenu Hrvatska u svijetu mogle dodati riječi – prodaje se. Podsjetimo, u sanaciju hrvatskih banaka uloženo je više od osamdeset milijardi kuna, a prodane su strancima za oko šest milijardi. I svaka takva prodaja dugoročno šteti Hrvatskoj. Za Tommy vlasnici mogu dobiti velik novac, no izračunajte koliko bi profita u idućim deseteljećima iz njega iznijeli Britanci i ulagali ga u svojoj zemlji. Hrvatska je suverena država i njezina je vlast mogla davno zakonom zabraniti prodaju svega što je od nacionalnog značenja. Ali tada se hrvatski državnici od Tuđmanove smrti naovamo ne bi mogli kititi EU perjem kao što su svoje šešire prije sedamdesetak godina kitili naši prvi gastarbajteri kad bi dolazili u Hrvatsku.

Petak 31. prosinca

U RATU BI NAJVIŠE IZGUBILI BOŠNJACI

Što god vrijeme više odmiče, sukobi između vodstava triju naroda u BiH sve su veći. Kaos u toj zemlji nije daleko od rata, a tzv. međunarodna zajednica ništa ne čini niti zna što učiniti. A rješenje je jednostavno – više sam se puta dosad zauzimao za podjelu BiH, bilo unutar labave federacije, bilo izdvajanjem. Glavni su razlog različitosti triju naroda koje će u zajedničkoj BiH uvijek izazivati sukobe. Međutim, zagovaranje podjele još uvijek je teški grijeh kojemu se Bošnjaci opiru. A jedini stvarni cilj tog otpora je dominacija u zemlji, stvaranje bošnjačke države s jednim vladajućim i dva podređena naroda, tako reći dvije manjine.

To je u naravi Bošnjaka kao što je protivljenje tom teroru u naravi Srba i Hrvata. Ne bude li podjele, BiH će biti sve nesigurnija, mir sve ugroženiji, očekivanja da se invalidu od države pomaže iz svijeta da opstane sve veća. A bude li rata, u njemu bi najviše izgubili Bošnjaci, i zato što su Srbi i Hrvati neusporedivo jači i zato što bi nestalo države koju pošto-poto žele sačuvati. I vidjelo bi se da se katastrofa mogla izbjeći dogovorom o rastanku. I zapravo bi međunarodnu zajednicu trebalo pozvati ne da sačuva BiH, nego da nadzire njezinu podjelu. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.