Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Hrvatski desničar
 pruža ruku Srbinu,
 Srbin kleči na Ovčari

Neočekivane izjave i geste Ivana Penave i Verana Matića u Vukovaru mogu biti najava sretnijih vremena u još uvijek ne osobito sretnim hrvatskosrpskim odnosima
20. studenoga 2020. u 18:17 0 komentara 353 prikaza
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Mnogi će vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu svrstati među desničare ili ekstremne desničare, ali čujmo što je rekao o sudjelovanju Srbina Borisa Miloševića, potpredsjednika hrvatske Vlade, u Koloni sjećanja: “Naravno da moramo krenuti dalje, uvažavati jedni druge, naravno da bi bilo lijepo i poželjno da cilj i ideal bude da svi guramo u istom smjeru i ne pravimo razliku prema spolu, podrijetlu, nacionalnosti, vjeri. Međutim, često se iza takvih pokušaja kriju oni koji žele odvući u drugom smjeru, zapakirani u celofan”.

Izaslanik srbijanskog predsjednika Vučića u Vukovaru bio je Veran Matić, sudionik proturatnih prosvjeda u Srbiji i čelnik televizije B92 iz devedesetih godina prošlog stoljeća, upamćene po neovisnom novinarstvu. Matić je prilikom polaganja vijenca na Ovčari kleknuo ispred spomenika i bio je prvi srbijanski dužnosnik u Koloni sjećanja, a u Vukovaru je izjavio kako je “jako važno da imamo poštovanje prema žrtvama i solidarnost s obiteljima žrtava”. Izrazio je “žaljenje zbog svega onoga što se dogodilo ovome gradu i građanima u ratnim godinama” te rekao da mu je “stalo da se pronađe svaka nestala osoba”, čemu mogu pridonijeti ovakve zajedničke komemoracije.

Malo je neobično da slične izjave daju hrvatski desničar Penava i Srbin Matić koji dolazi u ime srbijanske vlasti koje se sjećamo po zlu iz ratnih vremena. Ali to ipak pokazuje da postoji spremnost da se postigne pomirba nužna za normalan život tamo gdje je zluradi i ne bi očekivali. Hrvatska i Srbija su susjedne države među kojima je neizbježna raznolika suradnja, a Srbi u Hrvatskoj dio su državne zajednice u kojoj moraju naći i zajednički život s Hrvatima. Istina, treba reći da oni po brojnosti, gospodarskoj i političkoj moći ni izdaleka nisu važni koliko se to čini po svakidašnjoj prisutnosti hrvatsko-srpskih odnosa u javnosti. U Hrvatskoj ih ima oko četiri posto i svake ih je godine sve manje, kao što je sve manje i Hrvata. Vještina kojom njihov vođa Milorad Pupovac na sebe skreće mnogo veću pozornost nego što je zaslužuje drži ih na političkoj sceni, a u stvarnosti riječ je uvelike o siromašnom seoskom stanovništvu do kojeg je Pupovcu puno manje stalo nego do svoje promidžbe. Određenu novost u sliku o Srbima u Hrvatskoj unio je potpredsjednik Vlade Boris Milošević koji i praktično i riječima pokazuje puno veću brigu za stvarne nevolje Srba u Hrvatskoj – za njihov gospodarski i socijalni položaj. I doista, puno je važnije da se dovede struja i voda u srpska sela u kojima ih nema, urede ceste i stvore uvjeti za život dostojan hrvatskih građana od Pupovčeva mudrovanja ili Plenkovićeva stjecanja političkih poena na hrvatsko-srpskoj pomirbi.

Što se pak tiče ugroze od ovdašnjih Srba i onih iz Srbije, koliko god mora biti na oprezu, Hrvatska se ne treba bojati. Prvo, zacijelo će normalizacija života i pomirbeni tonovi poput Penavinih i Matićevih smanjiti političke napetosti koje Beograd svako malo proizvodi. Drugo, pokazali smo da smo od Srba jači i kad su na svojoj strani imali moćnu JNA. I treće, Srbi su se prošlom ratu toliko kompromitirali i prema sebi u svijetu stvorili toliko animoziteta da se još sto godina neće usuditi pokušati ostvariti svoje velikosrpske planove kao devedesetih godina 20. stoljeća. Kadšto se potiču strahovi vijestima o tome kako se Srbija naoružava, ali zacijelo je Hrvatska gospodarski dovoljno moćna, i od Srbije moćnija, da ne zaostaje u brizi za obrambenu snagu, to jest u proizvodnji i nabavi oružja. Ali to nije bila “tema” vukovarske komemoracije.

Kad je Vučićev izaslanik Veran Matić kleknuo pred spomenikom na Ovčari, učinio je ono što Hrvati, koji ne zaboravljaju ratne strahote, a pogotovo vukovarske, od njega i Srbije očekuju, ali velik dio srbijanske javnosti to zacijelo nije očekivao. Kad je Ivan Penava pozdravio dolazak Borisa Miloševića u Kolonu sjećanja, učinio je ono što mnogi od njega nisu očekivali. U tom neočekivanom krije se zapravo nada u pomirbu, ali, kako bi rekao vukovarski gradonačelnik, pomirbu bez celofana. Hrvatski desničar pruža ruku srpskom potpredsjedniku hrvatske Vlade, a Vučićev izaslanik kleči na Ovčari – ti ovotjedni vukovarski događaji mogu biti najava sretnijih vremena u još uvijek ne osobito sretnim hrvatsko-srpskim odnosima.•

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.