Izborna nepravda ujedinila je Hrvate s obiju strana granica. Nakon dugo vremena stvorena je kritična masa nacionalnog zajedništva iz kojega će izrastati budući potezi rješavanja hrvatskog pitanja u BiH. Svi su svjesni kako je ovo zadnja prilika. Zbog toga će sve stranke pod okriljem Hrvatskog narodnog sabora usuglašenom strategijom nastupati u pregovorima s bošnjačkim, srpskim i međunarodnim predstavnicima. Iza takvog narodnog pokreta čvrsto stoji matična domovina.
Hrvatska je dosad na obespravljivanje svojih sunarodnjaka u BiH reagirala uglavnom uopćenim diplomatskim notama. I nakon ovih izbora očekivala se takva reakcija. No, ovoga puta hrvatski državni vrh krenuo je u diplomatsku ofenzivu. Zbunjeni protivnici pokušavaju RH diskreditirati optužbama kako se miješaju u unutarnje stvari BiH. A tisuće je razloga zašto Hrvatska ne smije biti nijemi promatrač. U BiH postoji specijalni predstavnik EU. U čije ime on nastupa ako ne uime država koje čine EU. Dakle, i RH kao članica EU mora, bar kao Njemačka, Francuska, (još uvijek) Velika Britanija i druge države, sudjelovati u kreiranju politike, koju će njezin specijalni predstavnik Lars-Gunnar Wigemark provoditi. Hrvatska je i jamac Daytonskog sporazuma. To joj daje još veću obvezu za pomoć svom “dužniku”. RH je članica Vijeća za provedbu mira (PIC), koji broji 55 članica. I na toj osnovi ima obvezu za brigu o BiH. RH je članica UN-a, NATO-a. Treba li reći kako se i zbog toga treba “miješati”. Uz mnoge razloge, RH ima i ustavnu obvezu skrbiti o Hrvatima u BiH.
Zapravo, nitko na svijetu više od RH ne bi trebao biti zainteresiran za svoga susjeda. Ako ni zbog čega pobrojanog, onda zbog činjenice da s BiH ima najdužu granicu. Europskoj uniji, dakle, i Hrvatskoj, BiH je i prvorazredno sigurnosno pitanje. Migrantska kriza, primjerice kod Bihaća, najzornije svjedoči o drami na granici Europe i Balkana. Dok su se mnoge države, poput Turske ili Rusije, bez prigovora miješale u unutarnje odnose u BiH, Hrvatska je zbog kompleksa prošlosti šutjela. Čak ju je i međunarodna zajednica trebala ukoriti za neispunjavanje preuzetih obveza prema BiH. A da jest, možda bi danas BiH bila uređena država koja bi bila u okrilju euroatlantskih integracija.
Diplomatska ofenziva hrvatskih dužnosnika uslijedila je nakon poniženja europskog naroda u BiH. Političke bošnjačke elite do sada su se poigravale s njima jer su vjerovali da su sami. Da ih je samo pola milijuna. Zaboravili su da su dio EU obitelji koja broji pola milijarde stanovnika. Hrvati iz BiH dio su korpusa od sedam milijuna Hrvata koji žive u dvije države i diljem svijeta. Samo u zajedništvu mogu uvjeriti svijet u svoju istinu. Godinama se nepravda gradila na iskrivljenoj priči. Plenkovićevi nastupi već razotkrivaju kako je Bruxelles zatečen njegovim argumentima. Već mu je nekoliko država dalo podršku. Treba ih 28 kako bi EU svog specijalnog predstavnika upitala: “Zašto smo progonili vlastiti narod?”. I naredili: “Ispravite nepravdu!”.•
