Subota 26. ožujka
Što znači činjenica da su Biden i Putin masoni
Od izjave američkog predsjednika Bidena da Putin “ne može ostati na vlasti” distancirali su se njegove pristalice, a izazvao je ogorčenje svojih protivnika – ruske vlasti. Zapravo je izrazio stav takoreći cijelog svijeta, ali to državnik ne govori, i zato što situaciju može još pogoršati i zato što bi mu i samom mnogi slično rekli. Uostalom, i on je odgovoran za rat u Ukrajini koju je ohrabrivao u proturuskoj politici i u težnji da postane članicom NATO-a, a kada je napadnuta, nije se ohrabrio da je svojom vojskom i vojskom Sjevernoatlantskog saveza brani. Ni on ni njegovi prethodnici nemaju nevine ruke, dovoljno je sjetiti se napada Amerike na Saddamov Irak pod izgovorom da ta zemlja raspolaže oružjem za masovno uništenje i da je u sprezi s međunarodnim teroristima, a pokazalo se da ni jedno ni drugo nije istina. I Putinova Rusija i Amerika “uređuju” svijet nasiljem, a Zapad se s Amerikom na čelu “proslavio” i kukavičkim okretanjem leđa zemljama koje je huškao na Rusiju (Mađarska, Čehoslovačka...), što je ponovio i sada s Ukrajinom. Možda nije nevažna činjenica da su i Biden i Putin masoni i možda je masonstvo u pozadini i njihovih sukoba, ratovanja i taktiziranja.
Nedjelja 27. ožujka
Slavni Francuz već je pretjerao 25 godina
Da živimo kao što se, prema povijesnim mitovima, u Srbiji živjelo prije koje stoljeće, danas me više odavno ne bi bilo, maljem bi me zatukli sinovi, kao što se to činilo u susjedstvu i nekim drugim zemljama kad bi očevi navršili 60 godina i postali beskorisni. A problema s vremešnošću, kako pišu mediji, ne bi imao ni legendarni glumac Alain Delon, koji ima 87 godina (po negdašnjim mjerilima “pretjerao” je više od dvadeset godina) i ne može se “pomiriti sa starošću”, više ne želi živjeti te se odlučio za eutanaziju. Kaže svjetski popularni Francuz kako u određenoj dobi “imamo pravo otići tiho s ovoga svijeta bez miješanja bolnice koja vam produžava agoniju injekcijama i aparatima za održavanje života”. Njegov sin ne bi upotrijebio malj iz vremena lapota i senicida, ali ga je otac “zamolio za pomoć u tom naumu”. Čak je i slavni Darwin, kao veliki zagovornik “opstanka najjačih”, bio protivnik bolnica. Ni hrvatske vlasti nikad nisu bile osobito brižljive za starce, pa ih deseci tisuća čekaju u redu za staračke domove. Na sreću, u Hrvatskoj nema tako slavnih ljudi kao što je Alain Delon koji hoće i slavnu smrt, pa nemar države za ostarjele ni eutanazija ne može ublažiti.
Ponedjeljak 28. ožujka
Ostat ćemo gladni, žedni, bez kune u džepu
Hrvatska nezaustavljivo postaje sama sebi strana, a stranac je u njoj sve više domaćin. Prodali smo banke (95 posto su u stranom vlasništvu), Plivu, Inu, telekomunikacije..., a netom objavljeni podatak kaže kako je svaki treći kupac stambenih nekretnina u Lijepoj Našoj inozemna osoba. U takozvanim obalnim županijama udio stranih kupaca je golemih 68 posto, a ako izuzmemo veće gradove uz more, prelazi i 80 posto. Sredinom iduće godine završava zabrana kupnje poljoprivrednog zemljišta strancima. Premda se priprema zakon po kojem će zemljište prvo trebati ponuditi državi i Ministarstvu poljoprivrede po tržišnim cijenama, kupci će iz inozemstva zacijelo naći načina da ga se dokopaju, jer su to radili i dosad kupujući tvrtke koje su ga imale. Tako su kupovali i hrvatsku vodu, pa čitamo naslov “Kako su stranci izigrali naše zakone: Česi i Arapi imaju koncesije za vodu, a srpski ‘kralj mesa’ upravlja tisućama hektara u Slavoniji”. Rasprodaj Hrvatska se pojačala nakon što smo ušli u Europsku uniju, koju Plenković danomice slavi. I dok se tako vlast danomice grli s čelnicima EU, Hrvatima se sve više otima novac, hrana, voda – ostat ćemo gladni, žedni i bez kune u džepu, pa će nas “spasiti” euro.
Utorak 29. ožujka
I u Njemačkoj počela bitka za ulje u dućanima
Ako je ikome, onda je nama Hrvatima dugo Njemačka bila simbol obilja, ekonomske moći i utočišta za gastarbajtere. Ali, eto, došlo je vrijeme da čitamo naslove – “Incident u njemačkom gradu pokraj Stuttgarta: Potukli se zbog kupovine ulja u dućanu” i “Njemački predsjednik iznio crnu najavu za budućnost: ‘I nama predstoje teški dani’”. Da je netko prije godinu dana, prije trideset ili pedeset godina, predviđao da će se Nijemci sukobljavati u prodavaonicama zbog toga što je netko kupio neuobičajenu količinu neke osnovne namirnice proglasili bi ga luđakom. Ako je u najmoćnijoj i najbogatijoj europskoj zemlji počela bitka za osnovno preživljavanje, onda je Rusija zločinačkom agresijom na Ukrajinu postigla cilj koji zacijelo i nije očekivala. Ne može se reći da je Zapad bacila na koljena, ali mu je uzdrmala sigurnost i uljuljkanost u blagostanju u kojem su do jučer “neizvjesnosti i odricanja” te strepnja od “teških dana” u budućnosti, o kojima govori njemački predsjednik Steinmeyer, bili nezamislivi. Hrvatsku može “tješiti” činjenica da po grabežljivim kupnjama u trgovinama zbog straha od nestašica nije u Europi iznimka – iznimkom od pravila svoje samopouzdanosti postala je cijela Europa.
Srijeda 30. ožujka
Miču Tito i Plenković, oni ostaju nepomični
U povodu prijetnji ministrici Nataši Tramišak, koje je, nakon što mu ih nije prijavila, premijer nazvao “bizarnim”, mediji su se raspisali o rekonstrukciji Vlade, a neki komentatori je čak zahtijevaju, a Plenković najavljuje. To se događa “po stoti put”, iz Vlade su maknuli ministri Šprlje, Dobrović, Barišić, Stier, M. Dalić, Kuščević, Marić, Tolušić, Žalac..., a na rubu su odlaska još neki. Povijest Plenkovićeva mandata povijest je nesposobnih i grešnih ministara. Takoreći samo je jedan neupitan, prvi, premijer sam. Kao da se na vozilu koje se gotovo ne miče stalno mijenjaju ili popravljaju kotači, čisti i ravna cesta, skida suvišan teret, ali vozač ne kreće. Zar nakon tolikih nepouzdanih i otpisanih članova Vlade i dalje ima legitimitet čovjek koji tu Vladu vodi i koji ih je upravo on sve izabrao? Kao da živimo u diktatorskom režimu, svi su u vlasti smjenjivi i svaki čas mogu odletjeti, samo je vođa siguran. Kolona najviših dužnosnika, na primjer, maknuta je iz Titova vladajućeg okružja – Đilas, Ranković, Savka, Tripalo, Nikezić, L. Perović, Tepavac, Kavčič... Istina, Titovi su nepoćudnici strmoglavce padali, a Plenković se za svoj borio. Ali diktatorske naravi su manje-više iste.
Četvrtak 31. ožujka
Tomašević – cilj e bio vrh, a na vrhu besciljnost
Različiti prosvjedi u Zagrebu prate gradonačelnika Tomaševića otkad je u glavnom gradu preuzeo vlast – prosvjeduju roditelji odgojitelji zbog ukidanja njihova statusa, ugostitelji zbog uklanjanja terasa, udruga za zaštitu okoliša Resnik zbog odlagališta smeća, sindikati zbog otkaza radnicima u Holdingu... Tomašević pri svemu tome baš ne iskazuje neku brigu za građane niti suosjećanje s njihovim nevoljama premda im je, kao i svi koji su se željeli dokopati trona, tepao u predizbornoj kampanji. Tako potvrđuje kako je dosljedan ljevičarskoj tradiciji punoj brige za ljude u opanjkavanju vlasti i punoj bešćutnosti kad se na vlast dođe. Prezreti roditeljsku skrb za djecu i stotinama ljudi u jednom mahu dati otkaz može samo netko tko nema ni pameti, ni srca, ni duše. Možda bi bio bar donekle uvjerljiv da ne zapošljava svoj dok čisti nepoćudni bandićevski kadar. Ankete ga više ne miluju, a u Zagrebu, u kojem ima nešto više povoljnijih mišljenja o njemu nego o pokojnom mu prethodniku, ipak trećini građana nije mio. Velike ambicije u velikom gradu ugušile su se u isključivosti i tjesnoći male osobe i politike kojoj je bio cilj doći do vrha na kojem se suočila sa svojom besciljnosti.
Petak 1. travnja
Marina Lovrić Merzel – primjer SDP-ova kadra
Bivša SDP-ova moslavačko-sisača županica Marina Lovrić Merzel nepravomoćno je osuđena na sedam godina zatvora – zbog primanja 100 tisuća eura mita koje je pokušala “sakriti” kupovinom stana na nećakovo ime, zbog kupnje zgrade javnim novcem po prenapuhanoj cijeni, zbog plaćanja savjetnika, zapošljavanja rodbine, plaćanja privatnih troškova službenom karticom, organiziranja svoje svadbe na trošak podružnice Hrvatskih šuma u Sisku... Vjeran Blažeković, predsjednik sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda, u obrazloženju presude istaknuo je da je ta nedjela učinila na štetu relativno siromašne županije, izigravajući povjerenje birača, te da bi kazna koja joj je izrečena trebala djelovati i na sve one izabrane na izborima koji bi trebali znati da svoj posao moraju obavljati časno te pošteno postupati s novcem koji im je dan na upravljanje. Nadajmo se da će ta kazna utjecati više nego “tečajevi” koje je za hrvatsku političku elitu održavala županica. Tako se pamti da su, kako su pisali Jutarnji list i drugi mediji, na njezinoj svadbi i u muževoj vikendici bili Stipe Mesić, Slavko Linić, Mirando Mrsić, Milanka Opačić, Ljubo Jurčić, Ivo Josipović... Ni Dalić nema bolji sastav.
