Protekli tjedan pisao sam o nekadašnjoj emisiji “Lovac na antikvitete” na koju me podsjetio Jura Gašparac kojega sam vidio kako sa šubarom na glavi tijekom nedjeljnog sajma antikviteta na zagrebačkom Britanskom trgu jednom od preprodavača secesijskih komoda nešto uzbuđeno gestikulira. Tek kada sam im se približio, želeći naučiti kako se na ovakvim mjestima cjenka, misleći da Gašparac upravo to čini, čuo sam da zapravo razgovaraju o tome kako je taj njegov televizijski koncept dobio nekoliko minuta programskog termina svake subote u sklopu legendarne emisije “Dobro jutro, Hrvatska”.
Kako mi se taj serijal o antikvitetima nekoć veoma sviđao, unaprijed i bez gledanja tog desetominutnog izdanja, čisto na povjerenje, dao sam mu ovu svoju tjednu TV ružu. Ali za vikend sam ipak navio alarm na satu kako bih se ranije probudio i pogledao tu njegovu sjajnu minijaturu... Moje povjerenje, ne moram posebno ni navoditi, u potpunosti je opravdano, “Lovac na antikvitete” zbilja je sjajan i svakako zaslužuje vlastitu emisiju, što je i bila glavna teza te prošlotjedne kolumne. No ono što me posebno fasciniralo jest to da je “Dobro jutro, Hrvatska”i nakon 28 godina – koliko se emitira na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije – podjednako kvalitetna, informativna i zabavna kao što je bila te davne ‘92. godine kada se prvi put u uvodnoj špici začuo glas Maje Blagdan i lijepi stihovi Steve Cvikića na glazbu Rajka Dujmića. Tada su voditelji, uzgred kazano, bili Marija Nemčić i Ivica Zadro, a tijekom svih tih godina promijenili se mnogi, sve redom novinarske, glumačke i estradne veličine. A sadašnja voditeljska postava koju čine Davor Meštrović, Zlata Mück Sušec, Doris Pinčić, Mirko Fodor, Ivana Vilović i Ognjen Golubić uspjela me, evo, zadržati uz tu najgledaniju jutarnju emisiju u državi i nakon tog subotnjeg izdanja o kojemu sam već pisao...
Svidjelo mi se ono što sam preko vikenda vidio pa sam emisiju nastavio gledati cijeli tjedan, a onda – tamo negdje oko devet sati ujutro u četvrtak – uočio sam još jedan mali televizijski dragulj koji je poput one ranije spomenute Gašparčeve minijature svoj dom pronašao u sklopu te sjajne jutarnje emisije koja i nakon toliko godina prikazivanja još uvijek uspijeva ugodno iznenaditi. Elem, filmski kritičar Daniel Rafaelić, poznat između ostaloga i kao nekadašnji kratkotrajni ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, svakog četvrtka drži “Malu školu filma”. Kako je tu zbilja riječ o velikom filmsku znalcu, povjesničaru filma, redatelju i piscu kojemu pri tome televizijski nastupi nisu strani jer je svojevremeno vodio neku večernju emisiju s Milanom Vuković Runjić, a znao je gostovati i u “Posebnim dodacima” na Trećem, ta njegova “škola” jedna je od rijetkih za koju sam se s istinskim veseljem rano budio kako bih je pohađao. Tijekom te svoje sekvence u unutar emisije, a koja bi komotno mogla trajati i malo duže, Rafaelić objašnjava neki pojam iz filmske umjetnosti poput “filmske fotografije”, “restauracije” ili “femme fatale”, ali i razne filmske žanrove te određene epohe u kinematografiji. Zaista ga je milina slušati!
Kao ilustraciju za ta svoja precizna objašnjenja, a ovo je jako dobro osmišljeno na Prisavlju, koristi filmove iz aktualne ponude HRT-a. Ako je, dakle, idući tjedan na programu, što ja znam, film “Armin” u kojemu Emir Hadžihafizbegović glumi pomalo posesivna oca senzibilnog mladića talentiranog za sviranje harmonike, na primjeru scene kada im uslijed epileptičnog napada propadne naizgled važna audicija, Rafaelić će sjajno objasniti što je moć glume na filmu i zašto su nam glumci poput Emira toliko važni za neko filmsko ostvarenje pa sukladno tome i obožavani. Ili, evo, na primjeru filma “Glas odluke” s Kevinom Costnerom, koji će se idući tjedan zbilja prikazivati na HRT-u 2, mogao bi nam objasniti što su to “prigodno prikazivani filmovi” jer su taj tjedan predsjednički izbori u SAD-u kojima se ovaj film na jedan duhovit način i bavi...
Ova gore dva navedena primjera su moja, da ne bi bilo zabune, ne znam što će njemu biti tema idući tjedan, ali njegovi primjeri i objašnjenja su, nota bene, mnogo bolji pa ću ga zbog toga obavezno i idući četvrtak s velikim veseljem popratiti. Iako nikada nisam bio jedan od onih koji se rano bude, da zaključim ovu već drugu pohvalu zaredom za “Dobro jutro, Hrvatska”, zbog ovih njihovih malih emisija unutar emisije, tih genijalnih televizijskih dragulja poput ovoga s Danielom Rafaelićem, mogao bih to vrlo brzo postati.
