Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Clintonovim receptom s Balkana Trump želi dobiti i izbore i Nobela za mir

22. rujna 2020. u 07:00 725 prikaza
Foto: CNP/Newscom/PIXSELL

Ono što su analitičari i pretpostavljali, da je magloviti mirovni sporazum između Kosova i Srbije potpisan u Washingtonu ponajviše u funkciji američke predizborne kampanje, neizravno je potvrdio i Donald Trump. Na predizbornom skupu protekloga vikenda u Sjevernoj Karolini pohvalio se nominacijom za Nobela. I to zbog uloge u normalizaciji odnosa između Izraela, UAE i Bahreina te između Srbije i Kosova. Oba sporazuma potpisana su u jeku predizborne kampanje i Trumpove borbe za drugi mandat. U svome je teatralnom stilu kazao na kakav se način zbog sporazuma i nominacije hvalio svojoj supruzi iz Slovenije: “Melania, zaustavio sam masovna ubojstva između Kosova i Srbije. Oni su se međusobno ubijali jako dugo, a sada će prestati. Rekao sam im: ‘Momci, ‘ajmo se naći’.” Trump i Melania bili su razočarani kako to mediji u Americi nisu prepoznali. Zapravo, to je ponajviše i bio cilj. A Trump kaže: “Lažljivi NBC News ni riječi o nominaciji za Nobelovu nagradu.”

No nije prvi put da se Balkan koristi kao predizborni adut nekog aktualnog američkog predsjednika. Skidanje tajnosti s američkih dokumenata razotkrilo je kako je rat na tlu bivše Jugoslavije zaustavljen iz istih razloga. Tadašnji predsjednik Bill Clinton i njegova administracija trebali su u svom mandatu neki snažan, vidljiv vanjskopolitički uspjeh. Prepoznali su mogućnost na Balkanu. Nakon diplomatskih uvjeravanja sve aktere rata “priveli” su 1995. u Dayton i “prisilili” na dogovor. Uspjeli su u planu okončanja rata prije početka kampanje za predsjedničke izbore. Daytonski mirovni sporazum odjeknuo je svijetom. Clinton je to snažno naglašavao u kampanji kao svoj uspjeh.

I na nižim razinama s druge strane oceana na ovom su se području stjecali politički bodovi. Nekadašnji američki mirovni posrednik u BiH Richard Holbrooke procijenio je da se kroz svoje posredovanje može nametnuti i postati državnim tajnikom SAD-a. Upravo su u tom razdoblju hrvatske snage napredovale prema Banjoj Luci. Stvorio se izbjeglički val. Holbrooke se bojao humanitarne katastrofe. Kada bi eskalirala, onda bi to i njemu bio politički minus. Nipošto nije htio umanjiti šanse za političko napredovanje te je utjecao na američku administraciju da se zaustave operacije pred Banjom Lukom. Osobno je zvao Tuđmana da izda naredbu zaustavljanja ofenzive.

Uloga Amerike na jugoistoku Europe uvijek je, kao i sada, bila ključna. Bez političke i vojne intervencije najjače sile svijeta mnoge se stvari ne bi pomakle s mrtve točke. Washington je u posljednje vrijeme imenovao čak dva posebna povjerenika za Balkan. Osim Srbije, Kosova, BiH, “mišići“ ključnih američkih aktera treniraju se i na Makedoniji i Crnoj Gori. Zaustavljen je gotovo započeti rat u Makedoniji, nametnuta je promjena imena zemlje. Posljedice nakon nedavnih izbora u Crnoj Gori još se ne osjećaju. Nakon neriješene izborne utakmice sigurno neće dopustiti da budu ugroženi njihovi interesi. Osobito neće dati “zeleno svjetlo” jačanju ruskog utjecaja u “njihovoj” balkanskoj “NATO-ovoj državi”.

Brojni su upravo preko Balkana napredovali i u drugim svjetskim središtima moći. Međutim, njihove uloge u odnosu na američku bile su slabije. Čak i uz minimalne napore, lideri u SAD-u mogu otkočiti dugogodišnje zastoje, zaustaviti ratove i za to ujedno biti honorirani kod svojih birača. Ipak, u brojnim ratovima nisu uspjeli. Brojni su američki vojnici izginuli kroz povijest, u Vijetnamu, Somaliji, Afganistanu, Iraku… i na mnogim svjetskim ratištima, a slobodu i demokraciju nisu donijeli. Primjerice, stariji Bush izgubio je izbore zbog fijaska u ratu u Somaliji. Nakon toga Amerikanci se s više opreza upuštaju u vojne intervencije. U tom kontekstu komplicirani Balkan izgleda najrješiviji.

Uspjesi Amerikanaca vidljiviji su i zbog slabašne i neodlučne Europe. Ponekad se stječe dojam kako je SAD namjerno pušta da riješi problem, a zna da ne može. Tek kada svima uistinu bude vidljiva njihova nemoć, onda oni “ulijeću” u velikom stilu. Čeka se njihov povratak kako bi završili svoj daytonski projekt. BiH je sada u fazi mrcvarenja. Dok Europa raznim neučinkovitim deklaracijama nešto pokušava, a za rješenje nema ideju, Amerikancima BiH nije u fokusu zanimanja jer ipak nije ozbiljna prijetnja miru. Tek kada BiH bude svjetska priča, SAD će je onda “čitati”.

Unatoč tomu, mnogi priželjkuju da se Trump u predizbornoj kampanji ipak pozabavi i pitanjem te države te konačno, 25 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma, posreduje u rješenju za budućnost. Makar to bio Dayton 2, neki novi sporazum ili dogovor. Bilo bi učinkovito kada bi bh. lidere doveo u Washington i bio svjedok njihova pomirenja. Ovog puta trajnog. No to su, ipak, samo želje. U Americi je ostalo još nekoliko mjeseci kampanje. BiH, vjerojatno, ipak nije dio Trumpove predizborne strategije. Šteta. Čak kada bi na njoj i izgubio izbore, dobio bi Nobela za mir. Melaniji bi to možda više značilo. Posebice državi njezinih roditelja. Jer, i Sloveniji je bitan mir njihova Balkana.•