Sv. Benedikt govori o molitvi u benediktinskim samostanima u Pravilu od 8. do 20. poglavlja. U 8. poglavlju govori o noćnom molitvenom rasporedu. On godinu dijeli na dva dijela: zimsko doba je od početka studenoga do Uskrsa, a drugi dio je od Uskrsa do početka studenoga (on ne kaže, ali mi recimo radi lakšeg razumijevanja ljetno razdoblje).
U zimsko doba on traži da monasi ustaju na molitvu o osmom času. Po današnjem računanju vremena, to su dva sata poslije ponoći. Vodio je računa da se mogu naspavati i ustati odmorni. Benedikt traži od monaha da s velikim strahopoštovanjem susreću ljude i Boga. Uvijek je jedan monah bio zadužen da probudi druge. Nakon buđenja i spremanja uslijedilo je djelo Božje, molitva. Raspored ustajanja mijenja se tijekom godine. Zimi su spavali do 9 sati, a ljeti oko 5 sati, a kad su dan i noć jednaki - 7 sati. Kaže se za pustinjaka i opata Arsenija (5. st.) da je cijelu subotnju noć molio, od subotnjeg zalaska do nedjeljnog izlaska sunca. Evagrije (345. - 399.) pisao je monasima: “Previše sna pomućuje moć mišljenja, dok je dobro bdjenje jača i oplemenjuje. Latinska riječ “vigilia, ae. f.” znači bdjenje, straženje - straža, budnost, pa i briga. U crkvenom ozračju ta riječ označava “molitveno bdjenje”. Molitveno bdjenje sastojalo se od čitanja, moljenja psalama i otpjeva. Monasi su učili sve Psalme (150 je psalama u Bibliji) napamet. Benedikt je napisao da nakon bdjenja monasi uče psalme i čitaju. Bilo je monaha koji su znali sve psalme napamet i poluglasno su ih izgovarali tijekom dana dok su radili. Kaže se kako je otac cenobitskog monaštva Pahomije (292. - 348.) tražio od monaha da nauče napamet Novi zavjet i Psalme. Monasi su nakon moljenja bdjenja imali vremena za svoje naravne potrebe pa bi onda nastavili moliti Jutarnju o svanuću. I sveti Bazilije Veliki (330. - 379.) preporučivao je da se noći vrijeme posveti meditiranju Svetog pisma.
Otvori KEKS Pay
