Bablje ljeto konačno je otišlo, a vruća politička jesen sve je vruća i vruća. Ključa u bosanskom loncu, ali i hercegovačkim bačvama i kotlovima. U tijeku su velika preslagivanja vlasti na svim razinama, ali ide teško. Legalni pokušavaju smijeniti nelegalne, a onda nelegalni smijene legalnost. Jedni demokratski pokušaju smijeniti druge, a ovi onda smijene demokraciju. Pa umjesto demokracije pravde vidimo demonstraciju sile. Ako se nastavi po tome, slijede demonstracije građana. Pa trenutačna bosanskohercegovačka politička scena podsjeća na nekadašnju scenu iz Smojina i Marušićeva „Malog mista„ u kojoj se Pošćar pita piše li se riječ „demonštrancijun“ (demonstracije) s dva ili tri N. Ako N znači nešto nepoznato, onda u bh. „velom mistu“, Sarajevu, u današnje vrijeme ima puno više od tri N. U Banjoj Luki imaju sva N, a u Mostaru tko zna koliko. Jer mnogima koji odlučuju o sudbini BiH na globalnoj i kapilarnoj razini nije jasno kako najmalobrojniji narod može biti najbrojniji u nekom većem bh. gradu. Je li zato što je ujedno i hercegovački, ili je nešto drugi posrijedi, nikome nije jasno. Možda mostarski zec leži u nekom trećem grmu. Koji se nalazi u onoj šumi pored koje prolaze sudske odluke.
Zbog neozbiljnog ponašanja pojedinaca prijeti ozbiljna kriza svima. Pa takva BiH ozbiljno kaska za susjedima, a još ozbiljnije zaostaje na svom putu u Europu, ustrajavajući na bespućima svoje (neo)zbiljnosti. Oni koji najviše koče uporno ponavljaju da je BiH na dobrom putu. Još „samo“ da krene! Čini se da se više ne može upaliti ni na guranje, pa ni „kurblom“. Pokušava se spajanjem dviju žica, ali ne ide. Možda bi upalilo sa spajanjem triju žica! Mnogi koji odlučuju o sudbini BiH još nisu shvatili da je BiH sudbina odredila da bude država triju ravnopravnih konstitutivnih naroda. Iz međunarodne zajednice čuje se kako da se rješenje treba naći od strane samih političara u BiH. Međunarodna zajednica skrojila je bosanskohercegovački trofrtaljac na duplo kopčanje, potom povadila najvažnije konce, a sad traži da se sve to pokrpa iznutra. Iz Sarajeva tvrde da se tome protive oni iz Banje Luke, a Banjolučani kažu da ovi u Sarajevu najprije trebaju pomesti ispred svoje kuće i – mirna Bosna (i Hercegovina). U posjet BiH dolaze stižu Hillary Clintion, američka državna tajnica, i Catherine Ashton, predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnost. Hoće li američka i europska dama utjecati na to da politički predstavnici BiH budu veći džentlmeni, ne samo prema njima, već i prema najmalobrojnijem konstitutivnom narodu i nacionalnim manjinama? Bh. društvo i bh. država ozbiljno su bolesni, a europski i svjetski terapeuti uporno lijekovima protiv bolova pokušaju izliječiti posljedice, a o uzroku i ne razmišljaju. A simptomi su više nego vidljivi, pa sve u vezi i bez veze s tim podsjeća na telefonski razgovor Muje s liječnikom.
- Boli me – kaže Mujo.
- A kakvi su vam simptomi? – upita liječnik.
A Simpsonovi su mi super, naročito Homer – pojasni bolesni Mujo.
Narodi i građani BiH vide da im se s ovakvom politikom loše piše, a odnos običnog bh. čovjeka i kreatora geopolitičke karte Balkana i okolice sliči razgovoru bh. građanina sa svojom ljepšom polovinom pred ogledalom.
- Grozno izgledam, doista grozno. Sad bi mi dobro došao kakav kompliment da me malo ohrabri – reče ljepša polovina.
- Vid ti je odličan – dade joj „kompliment“ jača polovina i ohrabri ljepšu.
Politička kriza u BiH produbljuje se. Oni na državnim jaslama traže sve više, a ovi u realnom sektoru žale se na prevelike dadžbine. Što podsjeća na dane poslije Drugog svjetskog rata u jednom hercegovačkom selu u kojem su živjeli neki bogati Kordići. Jedan komunistički rukovoditelj okupljenim seljanima pričao je o jednakosti pa je viknuo:
- Neće više biti bogatih Kordića!
- Dabogda svi mi bili Kordići – viknu netko od seljana.
Bh. brod nikako da zaplovi u pravcu Europe. Nije vrag da čela vlastitu luku u Neumu kako bi isplovio i uputio se u Europu. Pa sve nalukuje na slučaj kad su Mujo i Haso rješavali križaljku. Mujo upita:
Luka u Španjolskoj sa šest slova?
Luka Modrić – „sjeti“ se Haso.
