Oni koji su jednom posjetili Krenicu, jezero koje krasi jedinstvena prirodna ljepota, vrlo brzo će zaključiti da se radi o jednom od najvećih turističkih potencijala bekijskoga kraja. Jezero smješteno u Drinovačkom polju, općina Grude, kružnog oblika 300 metara i nikad do kraja definirane dubine, iako se spominje brojka od 47 metara, za žitelje općine predstavlja misterioznu ljepotu. Legenda o nastanku ovoga jezera dala mu je jednu novu dimenziju što privlači brojne goste, osobito u ljetnom vremenu.

Ribička druženja

Jezero smo posjetili ovih dana, a prvo što smo zapazili bio je pribor za pecanje, namješten uz vodu. Ribolovac Stipe, kako nam se predstavio, uživao je u svom ritualu postavljajući kruh na udicu i spretno bacajući mamac u potrazi za ribom. - Kruh nije frišak pa se ribe teže hvataju na nj, kazuje nam Stipe ne skidajući pogled s vode. - Prvog svibnja Krenica je bila puna ribolovaca, a bilo je i onih koji su roštiljali uživajući u slobodnom danu. Voda je kao što vidite čista, ali postoje problemi s otpadom koje će kad-tad doći u doticaj s njom, ukoliko se ne ukloni. Mi što češće uživamo u ovoj prirodi očistimo, ali ne može čistoća jezera opstati samo od nas. Sve se institucije moraju uključiti i pronaći način da se ovakva ljepota zaštiti.

Uistinu, nije teško primijetiti smeće u blizini vode. Nebriga političkih vlasti, kao i turističke zajednice doveli su ovo jezero u nezavidnu situaciju. Bilo je razgovora o tome da Krenica postane pravi sportsko-rekreacijski centar, no sve je ostalo na riječima, a zanemarivanje se nastavilo. Stipe nam potvrđuje da je ovih dana izvršeno poribljavanje jezera od sportsko-ribolovnog društva Krenica, čiji članovi vjeruju da će se netko uskoro sjetiti jezera.

Legende o Krenici

Što se tiče kupača i ronioca, ima i njih. - Legende o Krenici samo su jedan od razloga zbog čega ovo jezero mora dobiti na većem publicitetu. Bilo je ronioca koji su probali doći do dna jezera, no nije im to pošlo za rukom. Mnogi životi su ostali u ovome jezeru, a postoje svjedočanstva starijih ljudi o kolima i konjima, koji su nestali u Krenici i nikad kasnije nisu pronađeni. Voda je hladna u svako doba godine pa je i to razlog zbog kojeg nema previše kupača, no oni najodvažniji usude se plivati u ovom veličanstvenom jezeru, zaključuje Stipe. Ostavljamo ga sa željom da uspije uhvatiti dovoljno ribe za ručak. U nastavku obilaska Krenice osjećamo poseban mir. Uz tihi zvuk ptica i lagani huk vjetra čovjek ovdje može sanjariti i oživjeti ljepotu svijeta kojeg u mašti svi zamišljamo i priželjkujemo. Ako je istinita legenda o Gavanovom blagu i tome kako je sveti Petar kaznio pohlepu imućne obitelji, sama ta vjerska pozadina koja kažnjava zlo šalje umirujuću poruku onima koji traže spokoj uz ovo jezero.

Uz Krenicu, legenda kaže da na isti način nastadoše Crveno i Modro jezero u Imotskom, pošto je Gavan i tu imao dvore. Gavanova kuća je bila na mjestu današnje Krenice. Sv. Petar je pozdravio oholu Gavanovu ženu riječima “Bog ti dao, bi li mi dala komadić kruha da pojedem”, a ona “Što će meni Bog tvoj dok je meni živ Gavan moj”. Iz tog sukoba nastao je strašan potres i tamo gdje su stajali dvori posta jezero. Gavanica bježi s dvoje djece; muškim i ženskim, prema brdu a voda za njom. Tek kad baci muško dijete spasi se, a na mjestu gdje je dječak bačen posta ponor! Otvori se i kanal (Matica-rječica koja ponire u blizini Krenice) do ponora kuda je žena bježala s djecom. Gdje god je Gavan imao dvore postaše jezera, pa tako Crveno i Modro jezero u Imotskom.Ono što jednom zapisa jedan od najvećih američkih pisaca i filozofa 20. stoljeća Henry David Thoreau primjenjivo je na Krenicu. “Jezero je najljepša posebnost i izražajna značajka krajolika. To je oko zemlje u kojemu promatrač mjeri dubinu vlastite prirode”.

Krenica cijeloj Hercegovini daje tu najljepšu posebnost.

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest