Stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini daleko je ispod europske razine, na što su u više navrata upozorile domaće i inozemne organizacije, uključujući Helsinški odbor za ljudska prava BiH. Predsjednica ove organizacije, Vera Jovanović, nedavno se našla i na udaru kritika reisa Mustafe Cerića, zbog potpore odluci sarajevskog ministra obrazovanja da ocjena iz vjeronauka više ne ulazi u ukupni prosjek ocjena učenika. O ovom i drugim aktualnim pitanjima razgovarali smo s gospođom Jovanović.
Helsinški odbor BiH je u svom godišnjem izvješću ukazao na potrebu uklanjanja diskriminacijskih odredbi iz Ustava BiH. Što sve treba s tog aspekta korigirati u bh. ustavu?
Predložili smo određene promjene kojima bi se uklonila diskriminacija građana koja postoji ovisno od toga u kojem dijelu BiH oni žive. Naravno, tu je primarno uklanjanje diskriminacijske odredbe iz predmeta „Sejdić i Finci“, što je od bh. vlasti tražio i Europski sud za ljudska prava. Mi smo to predložili kao prvi korak još krajem prošle godine i upozorili smo da neprovedba te presude ukazuje na to da vlasti ne žele mijenjati ni ostale diskriminacijske odredbe u Ustavu. Usprkos tom našem upozorenju još ništa nije urađeno. Trebalo je otvoriti jednu širu raspravu o načinu na koji bi sve sporne odredbe trebalo promijeniti. Sporan je i način izbora Doma naroda Parlamenta BiH, ali i izbor na druge funkcije, poput one ombudsmana, gdje se biraju samo Srbi iz RS-a i samo Hrvati i Bošnjaci iz Federacije. Ima i diskriminacije koja je povezana sa Zakonom o državljanstvu, jer pojedini građani koji dugo godina žive u BiH ne mogu dobiti bh. državljanstvo. To je izraženo kod građana koji imaju hrvatsko državljanstvo, na što nam je posebno ukazano tijekom posjeta Orašju. To nije izravno vezano za Ustav, ali jeste posljedica političkih otpora sporazumu o dvojnom državljanstvu s Hrvatskom.
Na što se građani najviše žale? Koja su to prava za koja građani smatraju da su im najviše ugrožena?
Najviše je žalbi vezanih za diskriminaciju, s tim što se to obično povezuje s ostvarivanjem nekog drugog prava. Kada je bio aktualan povratak, imali ste situaciju da narod koji je brojčano manjinski na određenom prostoru imao velike probleme pri realizaciji povratka. Nakon toga, diskriminacija postoji i prilikom zapošljavanja, posebno u javnim službama. Tu je najviše žalbi u odnosu na diskriminaciju, jer su javne službe gotovo jednonacionalne. To je izraženo u Republici Srpskoj, ali i u Federaciji. U Sarajevskoj županiji, koja važi za multietničku županiju, u javnim službama je preko 96 posto Bošnjaka. Od institucija Federacije do općina u Sarajevu imate zanemarivo mali broj Hrvata i Srba. I ukupni ambijent u bh. gradovima je takav da šalje poruku narodima koji su u njima brojčano manjinski da nisu dobrodošli. Izgradnjom vjerskih objekata gdje ih nikada ranije nije bilo vlasti u svim dijelovima BiH pokušavaju „obilježiti svoju teritoriju“ i poslati poruku manjinskim narodima. Problem je i neodgovarajući obrazovni sustav, postojanje segregacije u školstvu. Diskriminacija je prisutna i u oblasti socijalnih prava, a generalno možemo reći da je problem nekonzistentan pravni sustav u BiH.
Iz Vašeg iskustva, postoji li potreba za dodatnom reformom pravosuđa u BiH, kakvu je nedavno u Banja Luci obećala europska povjerenica, Catherine Ashton?
Mi smo konstatirali da u BiH postoje četiri pravna sustava, četiri kaznena zakona i četiri zakona o kaznenom postupku. Samim tim dolazi do neujednačene kaznene politike. Kada je riječ oratnim zločinima, imate situaciju da pojedini počinitelji odgovaraju pred županijskim sudovima, a drugi pred državnim sudom. Zakon koji se primjenjuje pred Sudom BiH je strožiji u odnosu na onaj koji se primjenjuje pred županijskim sudovima. Bez obzira na sve pozitivne rezultate u radu Suda BiH, ipak postoji tu određena diskriminacija. Treba naći rješenje koje će osigurati da svi budu jednaki pred zakonom.
Helsinški odbor BiH je podržao odluku ministra obrazovanja u Sarajevu da ocjena iz vjeronauka ne ulazi u ukupni prosjek ocjena, zbog čega ste se i Vi osobno bili na udaru kritika pojedinih vjerskih čelnika?
Zakon jasno ukazuje na to da izvođenje nastave vjeronauka u školama ne smije dovesti do nejednakog tretmana u okviru obrazovanja djece koja ne pohađaju vjeronauk. To je odredba koja se do sada nije primjenjivala i mi smo smatrali da bi se na ovaj način, kada ta ocjena ne ulazi u ukupan prosjek ocjena, osigurao jednak tretman sve djece.
U BiH postoje dva helsinška odbora. Jedan nosi naziv BiH, a drugi RS. Iako postojanje jednog ne dovodi u pitanje postojanje drugog, kakve su šanse da u dogledno vrijeme imamo jedan helsinški odbor za cijelu BiH?
Postojala je želja da se to uradi i jedno vrijeme je čak predsjednik Helsinškog odbora RS-a bio potpredsjednik Helsinškog odbora BiH, budući smo mi registrirani za djelovanje na cijelom prostoru BiH. Međutim, došlo je razmimoilaženja oko pitanja „alžirske skupine“ i situacija je bila prilično zaoštrena. Upravni odbor Helsinškog odbora BiH je prije mog dolaska na mjesto predsjednice zauzeo stav da za sada ne treba ići na objedinjavanje i da Upravni odbor na određeni način zamjera Helsinškom odboru RS-a što u svojim istupima nije korektor vlasti u RS-u.
