- Nedavno je piletina iz Malezije, koja je zaustavljena na granici Austrije, kasnije uvezena u BiH. Što reći ako se zna da vage prilikom uvoza robe u BiH ne rade, dakle, ne možemo mjeriti težinu, a kamoli prisustvo hormona”, izjavio je Desimir Živanić, vlasnik poduzeća za proizvodnju i uzgoj pilića. Osim piletine, na našem tržištu se može pronaći meso iz Argentine, riba iz dalekih oceana koja je zamrznuta tko zna prije koliko godina? Imamo i mlijeka iz Afrike, voća i povrća iz Turske i Kine i tko zna odakle sve? Uvoznici ne razmišljaju o tome kakve su kvalitete ti proizvodi i jesu li su štetni za ljudsko zdravlje? Ne pitaju se ima li u mesu koje svakodnevno prodaju tragova genetski modificiranih koncentrata… BiH pripada zemljama koje imaju velike površina pogodne za razvitak intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Iako ima veliki potencijal za proizvodnju hrane, BiH ni približno ne može zadovoljiti svoje potreba, zapravo, uvozi četiri puta više hrane i pića nego što izvozi. Unatoč što se često apelira na potrošače da kupuju domaće, za koje se vjeruje da su kvalitetniji i zdraviji, proizvodnja hrane opada. Je li uvijek domaće zdravo? Odgovor bi sigurno mogao biti potvrdan u slučajevima gdje se još nije uselila pohlepa i želja za brzom i velikom zaradom. Izgleda da je i kod nas malo takvih primjera. Ako trgovci nude, primjerice, salamu domaćeg proizvođača tešku 400 grama za samo dvije KM, a nerijetko i jeftinije, teško je povjerovati da je ona napravljena od kvalitetnog mesa. Prije će biti da je napravljena od uvoznog klaoničkog otpada.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura