Predsjedatelj Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović dobitnik je Večernjakova pečata u kategoriji Media press. Svojim je državničkim nastupom na našoj manifestaciji pobrao simpatije prisutnih, ali i svih onih koji su preko TV ekrana pratili događaj iz Kosače. Radmanović ističe kako mu priznanje našeg lista mnogo znači, a ne štedi komplimente ni na samu organizaciju manifestacije. U razgovoru za Večernjak predsjednik Radmanović iznosi i ne baš optimistične prognoze razvoja situacije u zemlji.

Prilikom preuzimanja Večernjakova pečata održali ste kratak, ali vrlo dojmljiv govor. Kakvi su Vaši dojmovi s ove manifestacije?

Godinama pratim i Večernji list kao medij, ali i manifestaciju Večernjakov pečat. Međutim, sada sam prvi put bio izravno i sudionik ovog događaja i svega onoga što se događalo oko njega. Iskreno sam kazao prilikom dodjele priznanja da, osim zahvalnosti za nagradu, smatram da je Večernjak napravio sjajnu manifestaciju koja je iznad okvira BiH i upravo je to ono što nam nedostaje – da prikazujemo svoju kreativnost i potencijale u svim oblastima. Naravno, takva manifestacija nosi i političke poruke. Uostalom, prisutnost trojice predsjednika i brojnih drugih dužnosnika pokazuje da je to značajan događaj u svakom pogledu. U cjelini gledano, ne samo da sam zadovoljan nego i sretan što postoji događaj koji potvrđuje da se u raznim dijelovima BiH mogu praviti programi koji prelaze ove prostore. Pokazali smo da nisu u pravu oni izvan ove zemlje koji misle da su daleko ispred nas u ovakvim događajima.

U ponedjeljak ste imali susret s dvojicom ministara iz EU-a, a nedavno su ovdje boravili i drugi visoki dužnosnici iz Bruxellesa i Washingtona. Može li se ovdje govoriti o svojevrsnoj diplomatskoj ofenzivi i koji su njezini dometi?

Mislim da se radi o jednoj ofenzivi kojoj je cilj uvjeriti EU i SAD da mi u BiH želimo biti dio EU-a. Naravno, tu je i zabrinutost svih koji su dolazili zbog nekonstituiranja vlasti u BiH. Pritisak je na Predsjedništvu BiH koje je jedino tijelo na razini BiH koje je konstituirano. Kod nas se vidi izražena želja da idemo prema EU, ali i određeni strah da će širenje Europske unije na ovo područje biti zaustavljeno. To, prema mome mišljenju, ne treba biti samo naš strah nego i strah Europe. Europska unija prije nešto više od dvije godine nije dopustila da apliciramo za kandidacijski status i sada se pokazuje kako je to bila pogreška. Sada se ta pogreška može ispraviti. Osjećam kod svih koji dolaze da više razumiju BiH nego što je to ranije bio slučaj. Oni sada žele da napravimo neke minimalne pomake i nakon što ih ispunimo, moći ćemo podnijeti zahtjev za dobivanje kandidacijskog statusa. Mislim da je to dobro za sve u BiH, ali i za Uniju koja neće biti potpuna dok zemlje zapadnog Balkana ne budu primljene u članstvo. Europska unija do sada nije dovoljno pružala ruku BiH, ali mislim da sada imamo tu podršku.

Koliko problemi u konstituiranju vlasti u BiH utječu na ostvarenje ovih ciljeva?

Ovaj zastoj u formiranju vlasti znači i zastoj na europskom putu. Ne postoje institucije koje mogu realizirati ono što je potrebno. Toga su svjesni i u EU i u SAD-u, ali oni ne žele utjecati na proces konstituiranja vlasti. Realno je bilo moguće formirati vlast do sada. Nažalost, još uvijek nemamo rezultata.

Kako procjenjujete da će se odvijati situacija ako se bude ustrajalo na održavanju sjednice “krnjeg” Doma naroda Parlamenta FBiH i neustavnom formiranju vlasti u Federaciji?

Da nisam predsjednik, upotrebljavao bih neke teže izraze, ali ovako ću reći da će sve to otežati stanje i da ne vodi rješenju i stabilnosti vlasti u sljedećem razdoblju. Ovdje se mora osigurati ustavna ravnopravnost entiteta i naroda. Ovo što se sada najavljuje, pokazuje da to neće biti osigurano i imat ćemo velike probleme u BiH. Nitko ne može predvidjeti kako će se dalje razvijati ukupna politička situacija. Nadam se da se to neće odraziti i na sigurnosnu situaciju, jer bi to tek bilo katastrofalno. U BiH uvijek ima onih snaga koje u ovom trenutku nisu dominantne, a koje ne žele stabilne ni političke ni sigurnosne odnose i koje su uvijek spremne proizvoditi probleme. Čini mi se da relevantni politički čimbenici u BiH nisu takvi i zato trebamo učiniti sve da napravimo stabilnu vlast. A stabilna vlast u BiH je šest političkih stranaka, po dvije koje zastupaju sva tri naroda. Ono što se sada najavljuje u Federaciji, da će se formirati vlast bez dvije najveće stranke koje predstavljaju hrvatski narod, ne može jamčiti ni političku ni ekonomsku stabilnost, a moguće je da poremeti i sigurnosno stanje. Ako se tome doda, a što je moje mišljenje, da ovo što se radi nije sukladno Ustavu, onda imamo dodatni problem. Ako dođe do toga da tumačenje mora dati Ustavni sud, jasno je da se odmičemo od proklamiranog cilja, a to je ukupna stabilizacija odnosa u zemlji i put prema EU.

Iz Vašeg odgovara da se zaključiti da smo još prilično daleko od formiranja vlasti na državnoj razini.

Ne volim biti pesimist, ali ono što danas znam ne daje mi razloga za optimizam. Uostalom, u ova dva-tri dana ćemo vidjeti gdje smo.

Unatoč tomu, ovih se dana u medijima spekulira o raspodjeli pozicija u izvršnoj vlasti na državnoj razini. Čak se spominju i imena kandidata za ministre. Kako to komentirate?

Pretpostavljam da sve stranke koje pretendiraju na sudjelovanje u vlasti imaju širi popis kandidata za ministre. Međutim, meni se to u ovom trenutku čini vrlo daleko. Prvo moramo imati konstituiranu vlast u Federaciji, pa tek onda pristupiti formiranju državne vlasti. Ako ne bude ispoštovana ravnopravnost naroda u Federaciji, neće biti moguće formirati Vijeće ministara BiH. Potrebno je poštivati princip nacionalne rotacije i to je ključ rješenja, ali problem je što ima onih koji ne smatraju da nam je potrebna nacionalna ravnopravnost.

Smatrate li realnom opcijom po kojoj bi imali jednu parlamentarnu većinu na razini Federacije, a drugu na razini države?

Moguće je da se to dogodi. Kada je politika u pitanju, ne možete unaprijed reći da je nešto nemoguće, posebno u Bosni i Hercegovini. Međutim, pitanje je koliko je to dobro i kako bi takva vlast funkcionirala. Ako ćemo napraviti vlast gdje ćemo imati stalne rasprave i svađe, nemoguće je da idemo naprijed. Pojedinci koji pričaju kako oni mogu napraviti razvijene zemlje od dijela BiH su već pokazali da nisu za dogovor i jedinstven nastup. Moramo djelovati zajedno na europskom putu, ekonomskom oporavku i postizanju jednakopravnosti unutar BiH.

Stoji li SNSD još uvijek na stavu da mjesto predsjedatelja Vijeća ministara BiH može pripasti samo legitimnom predstavniku hrvatskog naroda i je li točno da bi se SNSD, umjesto mjesta ministra vanjskih poslova, zadovoljio onim ministra financija?

Službeni stav SNSD-a jeste ravnopravnost koja podrazumijeva rotaciju. U tom smislu, uopće nije sporno da predsjedatelj Vijeća ministara treba biti Hrvat, i to legitimni predstavnik tog naroda. Usto, mislimo da treba osigurati i nacionalnu rotaciju. Spekulacije su te priče o navodnoj zamjeni ministarskih mjesta. Kada je u pitanju to mjesto ministra vanjskih poslova, specifičnost je to što postoje ličnosti u Sarajevu koje smatraju da trebaju biti na tome mjestu dok su žive, što je nemoguće ne samo u BiH nego i u drugim zemljama. Takvima nije važna rotacija, ali nama jeste. Mjesta predsjedatelja Vijeća ministara i ministra vanjskih poslova su okrenuta prema inozemstvu i zbog toga je, između ostalog, nemoguće da obje pozicije popunjavaju pripadnici istog naroda. Ako bismo dosljedno poštivali rotaciju, red bi bio da Hrvat bude na čelu Ministarstva vanjskih poslova, ali budući da to dvoje nije moguće spojiti, sasvim je logično da na tom mjestu bude Srbin. Naravno, ovo je logika, ali kada dođe do političkih rasprava, moguće je da se postupi drukčije. Međutim, još je rano za takve priče.

Vjerujete li da bi neka vrsta izvanrednih ili prijevremenih izbora pomaknula stvari s mrtve točke?

Vjerojatno bi na izborima koji bi bili sada održani bilo određenih promjena u odnosu na listopad prošle godine, ali odnosi unutar BiH ne bi bili značajnije promijenjeni. Drugo je pitanje možemo li mi uopće raspisati prijevremene izbore. Ustavno i zakonski je to prilično nejasno. Postoji neka vrsta pravne praznine kada je to u pitanju.

U svom govoru na Večernjakovu pečatu kazali ste da ostajete na crti borbe za jednakopravnost svih naroda u BiH. Na koji način postići tu jednakopravnost, jer se i iz provedbe izbornih rezultata vidi da ta jednakopravnost ne postoji?

Ja kao čovjek zastupam ideju da na svim razinama treba osigurati ravnopravnost. BiH ne može funkcionirati bez osiguranja ravnopravnosti. A to se može postići samo ako svi političari u BiH shvate da je BiH nestabilna, a možda i neodrživa bez ravnopravnosti naroda. Potrebna nam je i spremnost na dogovor, popuštanje, spremnost na kompromis. Prvi korak bi trebala biti ugradnja principa rotacije u vlast. Time bi se izbjegli mnogi problemi. To posebno naglašavam, jer smo i proteklih dana imali istupe ljudi koji smatraju da su iznad Ustava, što je u demokratskom društvu nemoguće.

Posljednjih dana je aktualno pitanje uhićenja generala Jovana Divjaka u Beču. Kako Vi gledate na taj slučaj s aspekta naših unutarnjih odnosa, ali i odnosa u regiji?

Mislim da svi osumnjičeni za ratne zločine moraju odgovarati, a svi oni koji to spore zbog imena i prezimena, zbog toga što je netko bio u jednoj, drugoj ili trećoj vojsci, krše Daytonski sporazum. Nažalost, u BiH je to postalo normalno. Kada je u pitanju pripadnik drugog naroda, možete ga odmah optužiti i osuditi, a za vlastiti narod ta pravila ne važe. Za mene je takav pristup neprihvatljiv. Drugi važan element jest da se ovdje radi o pravnom procesu i političari se u njega ne trebaju i ne smiju uplitati. Nažalost, u BiH je to redovita pojava, a još više iznenađuje što se neki strani dužnosnici, koji u svojim zemljama ne bi smjeli ni progovoriti u takvim situacijama, ovdje drže predavanja kako to treba riješiti. Za mene je ovo pitanje u domeni pravosuđa. Naravno, mogli bismo ići i korak dalje i zapitati se zašto „slučaj Dobrovoljačka“ nije do sada procesuiran u BiH. Nitko ne spori da je tu počinjen zločin, iako ima onih koji ga minimiziraju. Bh. pravosuđe, tko zna zbog čega, nije u stanju to uraditi. Kada se to pokrene na neki drugi način, dobijemo demonstracije i u to se uključe svi politički čimbenici iz Sarajeva, što je neprihvatljivo. To nije vladavina prava i razdvojenost političke od sudbene vlasti. Ovo pitanje treba rješavati unutar pravosuđa. Nažalost, ovdje imamo situaciju da se članovi Predsjedništva uključe u obranu nekoga, digne se DKP mreža da to radi, što nigdje nije uobičajeno osim u Bosni i Hercegovini. Trebat će nam vremena da takve stvari popravimo.

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini