Požar u krugu tvornice Derubis Yachts u Vitezu, čiji je suvlasnik bh. košarkaš Džanan Musa, od početka nije izgledao kao običan incident. Prema informacijama MUP-a SBŽ-a, požar je prijavljen 21. kolovoza u 3.30 sati, lokalizirali su ga vatrogasci, a nastala je veća materijalna šteta. Direktorica tvrtke Lejla Kraljević odmah je kazala kako je požar, prema njezinu uvjerenju, definitivno podmetnut, ističući da nije bilo ljudskih žrtava, što je najvažnije, piše Večernji list BiH.
Kriminal najgore vrste
A onda je slučaj otišao korak dalje. Prema navodima medija, zbog sumnje u podmetanje požara uhićene su četiri osobe, među njima dva maloljetnika, a jedan od njih je, prema istim informacijama, maloljetni sin ministra kulture i sporta Sarajevske županije Kenana Magode. Kao osoba koja je angažirala skupinu, spominje se Almedin Ćato, koji je nedostupan bh. vlastima.
Ovdje, naravno, treba biti oprezan. Postoji istraga, postoje osumnjičeni, postoje maloljetnici i postoje institucije koje moraju raditi svoj posao. Nitko ne smije biti presuđen prije suda. Ali društvo ima pravo postaviti pitanje: što se događa s BiH ako kriminalne skupine počnu slati poruke poduzetnicima paljevinama, prijetnjama i angažiranjem mladih ljudi za najprljavije poslove?
Jer to je najopasniji dio ove priče. Nije najveći problem samo šteta na karavanima, objektima ili imovini. Najveća šteta nastaje onoga trenutka kada se među poduzetnicima uvuče strah. Kada čovjek koji ulaže novac, zapošljava ljude, gradi pogon, kupuje strojeve, plaća doprinose i pokušava izvoziti iz BiH počne razmišljati ne o tržištu, kvaliteti i novom proizvodu nego o tome tko će mu doći na vrata, tko će ga reketirati, kome se zamjerio i hoće li mu netko usred noći zapaliti ono što je godinama gradio.
Reketari su najgori porez na gospodarstvo. Gori su od birokracije, gori od sporih šaltera, gori od političkih blokada. Birokracija vas iscrpi, ali reket vas ponižava. Porez možete planirati, kredit možete vraćati, lošu sezonu možete preživjeti. Ali ne možete normalno poslovati ako država ne može zajamčiti da će vaša imovina biti zaštićena od podzemlja.
BiH stalno govori kako želi investitore, kako želi nova radna mjesta, kako želi povratak mladih i razvoj realnog sektora. Ali investitor ne dolazi tamo gdje mu netko može zapaliti tvornicu, a onda se danima nagađa tko je naručitelj, tko je izvršitelj, tko je pobjegao, tko je čiji prijatelj i tko je sve s kim fotografiran. Kapital ne voli nesigurnost. A radnik ne voli gledati kako mu radno mjesto ovisi o tome hoće li kriminalac odlučiti poslati poruku vlasniku.
Posebno je mučno što se u ovoj priči spominju maloljetnici. Ako su medijski navodi točni, onda imamo društvo u kojem podzemlje više ne uništava samo imovinu nego i djecu. Mladi ljudi, umjesto da budu na sportskom terenu, u školi, na fakultetu ili u poslu, završavaju kao potrošna roba kriminalnih struktura. To je možda i najteža optužnica protiv društva koje predugo gleda kako se kriminal romantizira, kako se nasilnici nazivaju "kontroverznim poduzetnicima", a oni s dosjeima postaju likovi iz polusvijeta koji se normalno kreću među političarima, ugostiteljima i javnim osobama.
Zaštita ljudi
Prema pisanju Avaza, Ćato je ranije bio uhićivan u akcijama koje su se povezivale s drogom, teškim krađama i reketarenjem, a u ovom slučaju se nalazi izvan države. Ako je točno da osoba s takvim dosjeom može okupljati skupinu i slati je na paljevinu jedne tvrtke, onda pitanje nije samo gdje je policija nakon požara nego gdje je sustav bio godinama prije požara.
Zato slučaj iz Viteza mora biti test države.
Ako država ne zaštiti poštene ljude, neće ih zaštititi nitko. A kada gospodarstvo ostane samo pred reketarima, onda više ne govorimo o kriminalu na rubu sustava. Tada govorimo o kriminalu koji jede samu srž države.
BiH može preživjeti mnogo toga. Ali zemlja u kojoj poduzetnik mora strahovati od podzemlja, a mladi ljudi završavaju kao izvršitelji tuđih prljavih poslova, teško može govoriti o budućnosti.
Otvori KEKS Pay
