Naslovnica Crna kronika

Chiara je upoznala nekog u Makedoniji, susjedi zaključuju da joj je sin smetao

Ime maloljetnice, koja je s Chiari om Pašić sudjelovala u ovom zločinu koji je potresao Hrvatsku, ući će u anale zločina u Hrvatskoj jer nije zabilježeno da dijete na tako okrutan način ubije dijete
28. svibnja 2017. u 21:44 0 komentara 332 prikaza
Foto: Duško Marušić/ Pixsell

Imao je svijetlu kosu, tamne oči, bio je dječje umiljat, da ti se odmah uvuče pod kožu. Često se smijao, jurio na sve strane i bio razigran. Zvao se Denis... 

– Mali anđeo – izgovara žena čija se kći igrala s njim u parku, a u oku joj zastakli suza.S majkom, 32-godišnjom Chiarom Pašić, Denis se ovog proljeća iz okolice Velike Kladuše bio doselio u Pulu, u stan majčina djeda Ive Rojnića. – Njezin je otac umro, za njim i njegova majka Nada, a nedugo nakon Chiarina dolaska i Ive – domeće kroz prozor susjeda. – Rekla nam je da je Denisov tata u zatvoru u Bosni jer “nije bio dobar”. Tukao ju je – dodaje druga. Dok stojimo ispred zgrade na broju dva u pulskoj ulici Akvilejski prilaz, nailaze dvije žene i jedna djevojčica i uglas stadoše govoriti: – Neka se zna da maloga uopće nije pazila. Svaki je dan bila s njim u parku i samo gledala kome će ga tamo dati da ga čuva da ona može sjediti s nekim djedovima, telefonirati... Kad smo joj govorili da će mali izletjeti na cestu, uzvraćala je da se mi ne brinemo kad se ne brine ona. Svašta se u tom parku događalo, zvali su ljudi policiju jer se ondje jedna mala iz doma, balavica od četrnaest godina, seksala sa svojim deset godina starijim dečkom Milom. Ali, ništa nije vrijedilo. Ta je mala krala, djevojčici u parku otela je torbu govoreći da će je prebiti. Chiara se družila s njom, često smo je viđali s Denisom. Valjda će policija i nas iz parka sada ispitati što znamo – govorile su. – Znala je Chiara Denisa izgubiti i tu u našoj zgradi. Svoju sam djecu držala podalje od nje jer se kod nje u stanu događalo svašta, a izgledala mi je malo... znate, kao da nije sva svoja. Dolazili su brojni muškarci... A kad je Ive umro, mali je dotrčao do naših vrata, pojavila se i ona i samo rekla da je deda pokojni – domeće Chiarina susjeda. Govorile su to u srijedu, nekoliko sati nakon što je u plićaku u bivšem vojnom kompleksu Valelunga trogodišnjak pronađen mrtav, a naše su sugovornice bile uvjerene, baš kao i drugi na koje smo naišli u parku na Pontu, da je Denisa ubila njegova mati. – Bilo nam je neobično što Chiare i sina već dva dana nema u parku jer su dolazili svaki dan. A onda smo u utorak popodne vidjeli nju. Dotjerana, našminkana, u štiklama. Netko je rekao: Eno Lepe Brene. Tako smo je zvali... Nekoliko je puta nervozno prošla gore-dolje – od parka prema dućanu kod rotora. Izgledalo je kao da nekoga čeka, a taj ne dolazi – prisjećaju se. U prvim minutama srijede pod prozorom zgrade nedaleko od Chiarina stana i željezničke stanice u Puli stanari su začuli žamor: – Mala iz doma i Mile pušili su i razgovarali. Govorila mu je da bi sve dala i da stoji iza njega. Još mu je kazala da je pusti, da će reći da ništa ne zna i da će stajati iza njega. Ne znam na što se ta njihova rasprava odnosila. Tu malu svi u naselju znamo i znamo da je iz doma i bilo nam je jako čudno što je poslije ponoći vani – rekla nam je svjedokinja, kazavši da će to što je nama rekla prijaviti i policiji.

Kazala je još da su ovo dvoje htjeli prijaviti jer su im uništili imovinu, ali to na koncu nisu učinili jer bi imali samo trošak suda, a naknadu nikada ne bi dobili jer je Mile nezaposlen, a ona maloljetna. Pola sata nakon što su stanari uočili Milu i njegovu djevojku, u policiju stiže Chiara Pašić i govori da je njezin trogodišnji sin nestao. Priča je bila konfuzna, no potraga je započela, a ona, valjda da bi dobila na uvjerljivosti, oko tri sata naziva znanca i pita ga je li on uzeo Denisa. Zbunjen, odgovara joj da nije, pokušavajući doznati što se događa: – Tražimo ga – uzvraća mu i poklapa slušalicu. Šest sati kasnije, policiju je sama odvela do mjesta gdje je mrtav ležao njezin sin... Započinje kriminalistička obrada, na razgovoru u srijedu završavaju Chiara Pašić, maloljetnica i njezin dečko Mile Parenta te Burim Ademi. Milu isti dan puštaju, do noći je ostalo troje uhićeno. Chiara i maloljetnica zato što su na bešćutan način ubile dječaka u stanu u Akvilejskom prilazu i zatim njegovo tijelo pod okriljem noći bacile u more nedaleko od lučice Mandrač, Burim zato što je za zločin znao, a nije ga prijavio. Sumnje susjeda obistinile su se. Ne samo Pula već cijela Hrvatska zanijemjele su od šoka. Nitko ne može shvatiti kako su jedna majka i jedna djevojčica mogle ubiti trogodišnjaka... Obje su smještene na mjesec dana u pritvor, a čuđenje dijela javnosti izaziva odluka suda da se Burima nakon ispitivanja pusti... Na vidjelo počinju isplivavati razni detalji iz njihovih života pa ispada da su mnogi svašta znali, no – kako to već u nas biva – nitko nije poduzeo ništa pa je sada najlakše krivnju prebacivati kao lopticu s jedne na drugu stranu. Ravnatelj doma odmah odlazi u resorno ministarstvo, ono pak sutradan šalje inspekciju, iz Centra za socijalnu skrb neslužbeno se potvrđuje informacija susjeda da im se Chiara bila obratila za pomoć. I u Centru u Velikoj Kladuši kažu da su “radili s obitelji Pašić”. Što, nitko ne govori, pravdajući se zakonskim propisima koji im to priječe. Što god to bilo – ako je bilo – Denisa nije spasilo. Denisova majka u Veliku Kladušu je bila otišla nakon što je preko Facebooka bila upoznala jednog muškarca. Ostavila ga je kad je upoznala Rešida Pašića. Vjenčali su se, ona je – priča njegova obitelj – jako željela dijete. Rođen je Denis. Ali, Chiara je Rešida varala sa susjedom i Pašić ih je oboje pretukao kada ih je poslije povratka s posla zatekao u krevetu, dok je Denis u susjednoj sobi plakao. Rešid Pašić se sam prijavio i na suđenju sve priznao, ali i ispričao sve o problemima i o strahu za dijete. Osuđen je na tri godine zatvora. Rešidova obitelj sada svjedoči da je Chiara bila nagle naravi, svadljiva, da je odbijala pomoć, no da nisu uočili da ima psihičkih problema.

Navodno je to bila uočila njezina obitelj još prije no što je bila otišla u Bosnu i Hercegovinu i pokušali su joj pomoći, ali ona je tada otišla u Veliku Kladušu, ostavivši stariju kći kod majke pa se o toj djevojčici sve vrijeme baka Rita Rojnić brine. Chiara Pašić svojim je novim susjedima u kvartu u posljednje vrijeme spominjala da se sprema za odlazak u Makedoniju jer je preko Facebooka nekoga upoznala. Zato zaključuju da joj je Denis smetao... U vrijeme ubojstva maloljetnica iz popravnog doma – čije će ime ući u anale zločina počinjenog u Hrvatskoj jer je nezabilježen slučaj da dijete na tako okrutan i podmukao način ubije dijete – bila je desetak dana u bijegu iz institucije. Onamo je došla prije manje od godinu dana, nakon što je već bila po domovima u Zagrebu i okolici, a jedno je vrijeme bila i u psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež. U Pulu je premještena iz udomiteljske obitelji jer sustav očito više nije znao kamo s njom. Njezino se ime pojavljivalo u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba jer je bježala iz ustanova. Uz podatke kada je nestala išao je i njezin opis: visoka je 155-160 centimetara, ima kestenjastu ravnu kosu, male sive oči, ovalno lice i srednje je tjelesne građe. U Puli se spetljala s Milanom Parentom, problematičnim dečkom iz Chiarina kvarta. Njezina nam mati govori da su je iz obitelji izdvojili jer je nisu imali kako uzdržavati, a kad se bila vratila prijavljivala je rođene sestre da su je podvodile, mijenjajući na sudu iskaz tko joj je za što kriv. Iz majčinih riječi ispada da je djevojčica povodljiva i da ju je vrlo lako uvjeriti u bilo što. Dokaže li se da je kriva za ubojstvo, zbog dobi neće biti osuđena. Mogu joj se izreći odgojna mjera – koja traje do tri godine – ili će biti hospitalizirana na psihijatriji. – Nakon ispitivanja u policiji me nazvala. Rekla je da nije kriva i da me voli. Dva dana prije no što se zlo dogodilo kći mi je slala Denisovu fotografiju. Ispod je napisala “slatkiš mali”. Zatim je poslala sliku šake pune tableta. Moja je kći stanovala kod te Chiare. Nije to bilo ništa dobro. U nedjelju navečer javile su se uživo preko interneta iz Chiarina stana. Imali su tulum, bilo je puno alkohola, vidjela sam kćer, još jednu malu iz doma, Chiaru, njezinu polusestru i nekog čovjeka. Denis je bio živ, igrao se s mojom kćeri na krevetu – kaže majka. U vrijeme dok je ona gledala prijenos tuluma i opijanje, njezina je kći već desetak dana bila u bijegu, nakon što je prijavila da su je u domu djeca nakljukala tabletama, vezala za krevet i silovala. Da to prijavi, u policiju je dovodi Puljanka A. M. koja kaže da joj se djevojčica povjerila. No maloljetnica povlači iskaz pa se A. M. obraća na adrese brojnih medija, vapeći “pomozite mi da joj pomognem” i prozivajući institucije jer su djevojčicu vratili u dom.

Nakon Denisova ubojstva, kontaktirali smo s A. M., ali uz kanonadu o moralu i etici – jer joj je jako zasmetalo što smo malodobnicu u razgovoru nazvali imenom – nervozno je poklopila slušalicu. Da nije, pitali bismo je zašto je četrnaestogodišnjakinji nakon što je povukla iskaz slala brojne poruke (u koje smo imali uvid), kako se ona upoznala s Chiarom, je li točno da je Chiaru i maloljetnicu vidjela u lučici Mandrač u noći kad su bacile tijelo... Ali, eto, nemoralno je maloljetnicu nazivati imenom, no sasvim je u redu u porukama pisati joj – “za početak, ne seri”... Neka od pitanja koja smo htjeli postaviti A. M., postavili smo policiji u Puli. No umjesto ikakva konkretna odgovora – pa i na pitanje je li točno da su imali informaciju gdje se maloljetnica nalazila dok je bila u bijegu iz popravnog doma, ali u taj stan nisu ušli već zato što nisu imali nalog pa su samo napravili bilješku da se “osoba ne nalazi na adresi” – podrobno su nas upoznali sa zakonskim propisima o zaštiti osobnih podataka, zaštiti djece i maloljetnika te tajnosti izvida. “Otkrivanjem identiteta djeteta, iznošenjem pojedinosti iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, osobito ako se to čini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, i tako postane pristupačno većem broju osoba – također se mogu ostvariti obilježja kaznenog djela”, podučava nas policija u trenutku kada je internet preplavljen fotografijama maloljetnice osumnjičene za ubojstvo, uz komentar da je to dječji monstrum... “Obavještavamo vas da će policija provjeriti sve informacije do kojih se došlo tijekom kriminalističkog istraživanja teškog ubojstva djeteta te će poduzeti potrebne mjere iz svoje nadležnosti” – odgovaraju u PU istarskoj na naš upit je li Milan Parenta prijavljen zbog spolnog odnosa s maloljetnicom i je li točno da su Chiara i malodobnica zapravo bile povezane u lancu prostitucije u koji je uključeno više osoba. Zato je navodno plan bio da Chiara susjedima, kada uoče da s njom živi maloljetnica, “proda” priča kako joj je ona polusestra koja će čuvati dječaka. Trebao je to biti paravan za prostituciju. Da su polusestre, Chiara i malodobnica lagale su i u policiji. Ako sve bude kako treba, istragom će se valjda utvrditi i tko je Chiaru i malodobnicu uopće povezao te tko je četrnaestogodišnjakinju doveo u stan Pašićeve. U Puli se o nekim imenima govori, no vrijeme bi trebalo otkriti što je istina.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.