Republika Srpska je bila i ostala crvena krpa za nesrpske političare u BiH. I tako već petnaest godina. Sarajevo, pa i Mostar opsjednuti su idejom kako ukinuti ili barem naškoditi manjem bh. entitetu. I dok je takva politika nakon rata imala uporište zbog opravdanog nezadovoljstva potpisanim mirovnim sporazumom i u vremenu dok su preživjeli Hrvati i Bošnjaci prekapali masovne grobnice od Bosanske krajine, Posavine, Podrinja do istočne Hercegovine, posljednjih godina se pretvorila u oružje za najprljavije predizborne kampanje. Sarajevo je pokušavalo godinama da RS-a ne bude ili da ga bude u što manjem kapacitetu, no nije uspjelo.

Eutanazija RS-a

Četiri su teorijske mogućnosti kako ugasiti Republiku Srpsku. Prva je eutanazija toga entiteta od srpskog naroda i njegove političke elite kroz parlamentarnu proceduru pri donošenju novog ustava ili na međunarodnoj konferenciji. Naravno, riječ je o potpuno nerealnoj opciji koja nema bilo kakvo uporište u raspoloženju srpskoga naroda ili njegove političke elite. Upravo suprotno, RS-om suvereno vlada Dodikov SNSD koji se zalaže za još jači RS, pa čak i izvan granica Bosne i Hercegovine. Unatoč tome, kod dijela hrvatskih političara još uvijek postoji zabluda da će na nekoj novoj međunarodnoj konferenciji RS-a biti ukinut. Čak ni političari u Sarajevu u to ne vjeruju. Druga mogućnost je da međunarodna zajednica jednostrano bez pitanja bh. političkih elita ukine Daytonski mirovni sporazum zbog njegove nedosljedne provedbe, primjerice Aneksa 7 o povratku, te samim time automatski ugasi RS koji je i produkt tog mirovnog sporazuma. I to je nerealna opcija koja nema uporište kod ključnih igrača Washingtona i Bruxellesa. Time bi SAD i EU sami sebi pljunuli u lice jer je Dayton njihovo dijete.

Slabljenje autonomije

Samim priznanjem RS-a 1995. godine i Amerikanci i Europljani su rekli svoje – RS će živjeti i postojati. Osim toga, dodatni osigurač je RS-u uvijek naklonjena Moskva. Treća mogućnost je ratna opcija - zajednički pohod bošnjačko-hrvatskih snaga na Republiku Srpsku i njezin vojni poraz. Takva mogućnost je bila realna 1995. kada su hrvatske snage došle do Banje Luke, no danas je ozbiljnom mogu smatrati samo neuračunljivi. Tek je četvrta opcija realna ili bolje reći bila je realna. Riječ je o tihoj reviziji Daytona koja bi godinama postupno, uzimajući ovlasti RS-u i prebacujući ih na državnu razinu, ukidala autonomiju RS-a pretvarajući ga u marionetski entitet. Ta opcija imala je izgleda dok su zemljom vladali tzv. jaki visoki predstavnici i dok je fokus međunarodne zajednice bio na BiH. No umjesto prema Srbima, ta strategija je uspješno provedena prema Hrvatima u BiH. Danas je i ta opcija, kada je u pitanju ukidanje RS-a, potpuno mrtva i potrošena s obzirom na izlaznu strategiju OHR-a.

Strategija prema RS-u

Jasno je da je Republika Srpska, bez obzira na sve nepravde, realnost s kojom će se cijela BiH morati pomiriti. Štoviše, u sljedećih nekoliko godina može se očekivati jačanje pozicija Banje Luke naspram Sarajeva i Mostara. Taj trend je već započeo dolaskom Milorada Dodika na vlast. Naravno Banjoj Luci je lakše jer nema međusobnih previranja koja su stalna na relaciji Sarajevo - Mostar. S druge strane, hrvatski političari morali bi imati jasan stav prema RS-u, bilo da je riječ o definiranju stradanja Hrvata u tom entitetu, konkretne strategije kako pomoći malobrojnim Hrvatima u Republici Srpskoj, sustavnog financiranja održivoga povratka te definiranja političkog odnosa naspram Banje Luke. No, iako je RS nepobitna činjenica, to ne znači da se hrvatska politika treba pomiriti sa sadašnjim granicama toga entiteta.

Ova stranka je najveći gubitnik na izborima