U državi dvaju entiteta i triju etniciteta vode se svakorazne kampanje pa tako došlo vrijeme i za onu predizbornu. Bliže se lokalni izbori, a sve više globalno se zbori. Novu nadu nude i oni od kojih se ne bi ni nadao. Kažu da se najviše zaobilazi istina pred izbore i pred ženidbu pa valja oprostiti onima koji su slatkorječivi prema potencijalnim biračima i sasvim suprotno od toga kad je riječ o političkim protivnicima. To su stečevine parlamentarne demokracije, koje su iz uljuđene Europe stigle preko bh. granice. Naravno, ako nisu prešle sve granice dobrog ukusa. A s ove strane granice ima bezgranično puno toga i gorega. “Rajin” izbor velika je konkurencija “Larinu izboru”, ruže političkih vjetrova pušu sa svih strana, a ima i onih koji glume i Sulejmana Veličanstvenog. Bacaju se novi spinovi, slažu novi dream timovi, razni folovi da bi se bliže primaknulo lovi. Većini ono što je ljudsko nije strano, a ide se i preko toga. Gotovo sramno. Po onoj da je u ljubavi i (političkom) ratu sve dopušteno. Pa tako i ono nedopušteno. S jeseni stiže i magla koja se na ovoj skupotinji prodaje po vrlo niskoj cijeni, uz povike:

- Navali, narode, još malo pa nestalo!

Pa jedan kandidat za lokalnu razinu vlasti kaže u brk drugome:

- Ne podnosim tipove poput tebe!

- Misliš, neodoljive?! – uzvraća samodopadljivo drugi.

I sve u tom stilu bez stila. Od potencijalnih birača traže da dobro promisle kome daju glas, a pojma nemaju da najčešće odlučuje srce. Jedan građanin potuži se:

- Kad god od mene tražili su da budem pametan, ispao sam budala!

Poslije lokalnih izbora treba početi rješavati probleme vezane za Bosnu i Hercegovinu koja je postala globalni problem. BiH je na novoj EUdiciji u Bruxellesu i obraća se Europi:

- Primi me!

Amerika također u Bosni i Hercegovini ima svoje interese, a iz Ankare i Moskve pitaju se gdje su oni u toj bezgraničnoj igri s granicama.

Što je ovo, ljudi moji, kod toliko neriješenih problema u BiH najveći problem su – školji! Ona dva školja i vrh vrhova poluotoka Kleka nerješiva su zagonetka neka. Jer poznato je da svako rješenje u BiH i oko nje postaje još većim problemom. Matematički problemi lagana su prehlada u odnosu na vruća bh. rješenja. Pitali Muju kako mu je bilo na satu matematike, a on objasni:

- Gledam i ne vjerujem.

A kako mu je onda tek na poznavanju (bh.) društva? Ili zemljopisa. Mnogi emisari iz velikog svijeta vršljaju zemljicom Bosnom (i Hercegovinom) ponosnom, prođoše Bosnom kroz gradove. Među njima bijaše i Angelina Jolie, ambasadorica dobre volje. A kakve volje bit će Hillary Clinton, američka državna tajnica, koja također stiže u BiH, pitanje je za SAD, dalje i ubuduće.

Daytonski brak ide dalje, ali nitko ne zna kamo, gdje, kuda i dokle. Ameri su za status quo, a onda jedna strana misli da je glava bh. kuće, a da je druga – squo! Druga misli obratno, što je trećoj sve skupa odvratno. Jer zna da bez trećeg u Bosni i Hercegovini nema sreće. Ni za jednoga od njih troje i ostale. Svijet nedovoljno zna što je to taj daytonski brak kad padne mrak. Na oči partnera i obližnjih. Pa se događaju i ovakve zgode: Mujo i Fata na televiziji gledaju prilog o tome kako se jedna lijepa glumica udala za nekog uspješnog redatelja koji se ne dopada bh. bračnom dvojcu.

- Kako bezvezni tipovi i najveći kreteni uvijek dobiju najljepše žene? – upita se Mujo.

- Hvala na komplimentu, dragi – dočeka ga Fata.

Država dvaju entiteta i triju etniciteta sve skuplja je i skuplja, a njezini građani sve su siromašniji i siromašniji. Ali država sve više pita od svojih građana, računajući da onaj koji pita ne skita. Pa sve sliči razgovoru (ne)ugodnom s dvije strane vrata. Prosjak kuca na vrata i pita:

- Može li nešto za siromaha?

Samo gurni ispod vrata – čuje se odgovor iz stana.

Ljudi ponavljaju grešku prilikom plaćanja karticom: ‘Ovo govorim u ime svih radnika…’