Zločin za koji nitko nije odgovarao

Na prigodan i dostojanstven način predstavnici udruga iz Domovinskoga rata općine Vitez, te dužnosnici političke i izvršne vlasti, u subotu, 5. rujna, u popodnevnim satima obilježili su dvadeset i drugu godišnjicu ubojstva četrnaest zarobljenih pa ubijenih pripadnika HVO-a i civila, mještana viteških naselja Brdo, Zabilje i Bila. Predvodili su ih predsjednik Općinske organizacije HDZ-a BiH i aktualni federalni parlamentarni zastupnik Boris Marjanović, umirovljeni brigadir HVO-a Dragan Vinac i ministrica obrane BiH Marina Pendeš. Na mjesnom groblju u Zabilju ispred kapelice položili su cvijeće i zapalili svijeće, a u crkvi Gospe od Anđela služena je sveta misa zadušnica koju je predvodio fra Dario Udovčić. Tog 5. rujna 1993. godine pripadnici Armije BiH izvršili su snažan napad na linije obrane Zabilja, nakratko su ovladali i s nekoliko rovova obrane HVO-a i zarobili 14 vojnika i pripadnika nenaoružanog radnog voda. Bili su to: Vlado Krišto, Žarko Stojak, Branislav, Tomislav i Niko Petraš, Ranko Sukara, Srećko Mišković, Nikica Jerković, Željko Lovrić, Albert Gabrijel, Jozo Marijanović, Duško i Mladen Ikić te Milan Milanović. Na videosnimci koju već odavno posjeduje hrvatska strana, a ona je djelo pripadnika Armije BiH, vidljivo je kako su to učinili pripadnici zloglasne postrojbe “El mudžahid” iz sastava 7. muslimanske brigade 3. korpusa Armije BiH. Prema svjedočenju, te prema navedenoj videosnimci, zarobljeni pripadnici HVO-a i radnoga voda, među kojima je bio i maloljetni Žarko Stojak, odvedeni su živi, a tek nakon dva mjeseca saznalo se za njihovu tragičnu sudbinu. Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao, proces istrage nikada nije ni pokrenut iako je rodbina žrtava zločina među napadačima na videosnimci prepoznala i neke svoje susjede, pripadnike zloglasne postrojbe “El mudžahid” koji i sad žive u susjednom selu Sadovače i njihova su imena poznata široj javnosti, ali ne(?) i pravosudnim tijelima.