predstavljamo knjigu “Komušina - Kondžilo 1992. - 1997.”

Slika Gospe Kondžilske je vraćena, čekamo na povratak ljudi

02.08.2021.
u 19:13
Pogledaj originalni članak

“U večernjim satima prekrasno je šetati oko crkve u Komušini. Može se šetati i kada je kišno vrijeme ili snijeg. Za vedre noći nebo je posuto nebrojenim zvijezdama. Zrakom se šire različiti ugodni mirisi ovisno o godišnjem dobu. Tu svečanu tišinu u koju je u večernjim satima uronila prelijepa crkva i čarobna priroda prekine pokoji ljudski glas, pjesma, lavež psa ili kakav šum. Posebno je lijepo gledati okupan mjesečinom stari crkveni zvonik iz sredine 19. stoljeća. On daje duši posebnu toplinu i mir”, u andrićevskom stilu pripovijeda na početku svoje knjige o Komušini i Kondžilu mons. Ante Meštrović, piše Večernji list BiH

Nažalost, taj sklad, mir i tu nepojmljivu ljepotu narušili su agresorski topovi bivše JNA, koji su u trenu uništili život u Komušini, a one koje nisu uspjeli pobiti, rastjerali su svuda po svijetu.

Nekadašnji župnik i upravitelj svetišta u Komušini napisao je knjigu o zbivanjima i hodu župljana, odnosno o župi od 1992. do 1997. godine koja nosi naslov “Komušina - Kondžilo 1992. - 1997.”. Knjiga sadrži 604 stranice i mnoštvo fotografija. Također, u prilogu na kraju knjige donose se vrijedni povijesni dokumenti o župi koji do sada nisu nigdje objavljeni.

Župi i svetištu već odavno nedostaje određena monografija koja bi se mogla ponuditi zainteresiranim župljanima, hodočasnicima i posjetiteljima. Zato smatramo kako je ovo djelo mons. Meštrovića iznimno važno i nužno, osobito zbog značaja Gospina svetišta.

“Kako god, tko god bude kušao razumjeti narav rata u Bosni i Hercegovini i njegove dalekosežne posljedice, morat će posezati za ovom i ovakvim knjigama. U njoj ima lijeka i za one što sve zlo vide samo u drugome jer će se osvjedočiti da ni Teslić onih vremena, uz sav njegov užas i zločince, nije bio bez ljudi s dušom i ljudskošću”, napisao je u predgovoru knjige mons. Pero Sudar. U siječnju 2018. Ante Meštrović odlučio se napisati knjigu o događajima vezanim uz Komušinu od 1992. do 1997. godine. Pisao ju je pune tri godine. Dobivao je vrpce i fotografije od mještana i vrijedno ih prikupljao i potpisivao. Dobrim dijelom kao izvor za knjigu poslužio mu je župni listić “Gospa Kondžilska”, koji je izdavao povremeno u progonstvu.

“Vrijeme je prolazilo i ostvarilo se ono što smo cijelo vrijeme nakon pada Komušine priželjkivali, molili, nadali se i gradili župno zajedništvo. Postupno, slika Gospe Kondžilske vraćena je u žepački kraj, a potom i u Komušinu. Međutim, ljudi se nisu vratili. U ratu Komušina je ostala pusta bez ijednoga Komunišanca. Spašavajući gole živote pred srpskim agresorom odlazili su u Hrvatsku, Austriju, Sloveniju, Njemačku… Istina, mnogi dolaze u Komušinu na proslavu Velike Gospe. Tijekom rata poginula su 53 branitelja, mnogi su ranjeni”, napisao je autor.

Slika svetinja

Knjiga počinje s prvim danima rata, točnije, 12. svibnja 1992. godine, na blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, kada se župljani pitaju što sa slikom Gospe Kondžilske. Slika je veliko blago što ga Komušina ima. Po mišljenju stručnjaka, potječe s kraja XVI. stoljeća, a rad je nepoznatog autora mletačke škole slikarstva. Vjernici su sliku štovali za vrijeme osmanlijske okupacije u Bosni. Vjernici su je otkupili od muslimanske obitelji Čapljić iz sela Mrkotić kod Tešnja, koje je udaljeno nekoliko sati od Tešnja. Budući da je slika u međuvremenu pretrpjela oštećenja, voljom vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera temeljito je obnovljena u Grazu 1888. godine. Hodočastili su iz vrlo udaljenih krajeva, mnogi bosi. Često je to bilo povezano s rizikom. Ljudi su hodočastili na Kondžilo, a pred Gospinom slikom događala su se čudesa, ozdravljenja. Ta slika svetinja je Komušine, Usore, Vrhbosanske nadbiskupije. Slika je najprije premještena u Novi Šeher u župni ured, a zatim zajedno s mons. Meštrovićem u progonstvo, na sigurno. Nakon rata 1999. godine slika je vraćena za Veliku Gospu u kondžilsko svetište, u pratnji mnogobrojnih vjernika i župnika vlč. Roberta Ružića. Tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. BiH 1997. godine slika je krasila oltar na stadionu Koševo. Pred ovom slikom molili su i plakali i tražili utjehu stoljećima ugnjetavani, porobljivani Hrvati katolici. Kao nekoć, i danas rijeke vjernika okupe se za Veliku Gospu oko lika Gospe Kondžilske u Komušini.

“Autor je dobro shvatio: tko ne stvara povijest, postaje njezin siromašni objekt”, napisao je mr. Juro Babić, svećenik iz Komušine.

Kronika župe

Tekst je svojevrsna kronika župe Komušina u izbjeglištvu s opisom pastoralnih inicijativa. Knjiga obiluje dokumentima, mnoštvom preciznih podataka, imena, novinskih članaka, fotografija, govora… Uz uvod, sadrži sedam poglavlja u kojima su događaji kronološki poredani, tako je 1992. “Godina izgnanstva”, 1993. je “Život u progonstvu”, 1994. “Jačanje jedinstva”, 1995. “Planovi za povratak”, 1996. “Na korak do Kondžila” i 1997. godina “Čekamo i nadamo se”. “Posebnost ovog djela je u tome što opisuje slikom i riječi putovanje ove specifične župne zajednice tijekom jednog teškog, sumornog i pogibeljnog vremena. Knjiga ponajprije odražava vjerski život župne zajednice u predratno vrijeme napetosti, početak sukoba, premještanje Gospine slike, a zatim i naroda, put u izbjeglištvo na različite strane te, konačno, smještaj župnoga ureda u Škofju Loku, gdje se našla velika skupina izbjeglih župljana. Iz toga centra župnik pastorizira iseljene župljane, kako u Sloveniji tako i u susjednim zemljama gdje su živjeli Komušinci te konačno povratak Gospine slike u Bosnu”, piše u svome osvrtu na knjigu dr. sc. Anto Ćosić.

U svome pogovoru dr. sc. Vera Katz piše kako msgr. Ante Meštrović svjedoči o ratu u Bosni i Hercegovini na primjeru jedne lokalne zajednice. Pripovijeda o ljudima koji su silom oružja istjerani iz vlastitih domova, zatim o njihovim tužnim izbjegličkim danima.

“Sve su priče o izbjeglištvu slične, međutim, ova o Komušinu i Kondžilu je posebna jer ih na njihovu putu vodi Gospa Kondžilska, sjećanje na blagdanske dane hodočašća i vjera u mogućnost povratka i obnove domova”, zaključuje Katz. Knjiga je veliko bogatstvo za cijelu Komušinu, njezine stanovnike, Hrvate katolike koji su tu ostali i opstali, ali i one koji se nalaze daleko od svojih domova. Ona je trajno sjećanje na teške i bremenite dane kroz koje su prolazili, ali i na sve one hrabre ljude koji su dali ili svoje živote ili domove kako bi pomagali drugima u nevolji. Mi znamo da ne znamo ništa o Komušni i Kondžilu i ova nam knjiga dođe kao otrežnjenje da je krajnje vrijeme upoznati se sa svojim sunarodnjacima koji su nam puno bliži negoli neki u koje smo polagali sve naše nade i očekivanja. Za kraj treba istaknuti kako se Meštrović odrekao naknade za svoje autorsko djelo pri izdavanju knjige kako bi prihod od prodaje knjige bio namijenjen svetištu i župi u Komušini. Knjiga se može nabaviti po cijeni od 30 KM, a svi izbjegli Komušinci i Teslićani mogu se javiti župnom uredu na broj mobitela 00 387 63 816 368, mail zupnik@komusina-kondzilo.net i naručiti knjigu.

Također će se zainteresirani za knjigu moći upisati u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Knjiga će se moći preuzeti u Komušini, a izdavač će je nastojati učiniti dostupnom i u drugim zemljama. •

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.