Postoje u obliku napitaka u prahu ili pločica, a čak se i pudinzi i kruh reklamiraju kao „izvor proteina". Proizvodi obogaćeni proteinima, poput „Kindershakea" ili „Tean Balancea", posebno su namijenjeni mlađim ciljnim grupama – očigledno s uspjehom.
Tako je 2024. godine u reprezentativnoj anketi Sveučilišta Michigan u SAD-u gotovo polovica od skoro 1.000 roditelja navela da su njihova djeca, uzrasta od 13 do 17 godina, tijekom prethodne godine konzumirala proteinske preparate. Prema istraživanju, dječaci su češće posezali za njima nego djevojčice, prvenstveno zbog sporta i stvaranja mišića. Djevojčice su ih koristile radi uravnotežene ishrane i mršavljenja.
U Njemačkoj je industrija proteinske hrane za fitnes, prema podacima statističkog portala Statista, između ožujka 2024. i ožujka 2025. godine ostvarila povećanje prihoda u maloprodaji od čak oko 25 posto, piše DW.
Koliko nam je proteina zaista potrebno?
Proteini ili bjelančevine su važni elementi našeg metabolizma. Imaju ključnu ulogu u izgradnji i obnovi tkiva poput mišića, kože i organa. Od proteina nastaju enzimi koji kontroliraju kemijske reakcije u tijelu, kao i antitijela važna za naš imunosni sustav.
Prema Njemačkom društvu za ishranu (DGE), zdrave odrasle osobe trebale bi u organizam dnevno unositi 0,8 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine – žena koja ima 65 kilograma, naprimjer, trebala bi unositi 52 grama dnevno.
No za to joj nisu potrebni posebni proteinski proizvodi. Ujutro porcija zobenih pahuljica s mlijekom od badema, za ručak porcija pečenog krumpira sa svježim sirom, a navečer dvije kriške integralnog kruha s maslacem od kikirikija – i cilj je ostvaren.
Adolescenti bi trebali unositi nešto više bjelančevina jer su još u fazi rasta. Formula glasi: 0,9 grama po kilogramu tjelesne težine. Tinejdžer težak 45 kilograma tako treba oko 40,5 grama proteina dnevno.
Nešto više – jedan gram bjelančevina po kilogramu tjelesne težine – trebale bi unositi osobe starije od 65 godina, kao i djeca uzrasta od jedne do četiri godine.
Dok starije osobe, naprimjer zbog smanjenog apetita, uglavnom unose premalo bjelančevina, jedno istraživanje provedeno u Njemačkoj između 2015. i 2017. godine pokazalo je da djeca i adolescenti u toj zemlji često unose čak previše proteina. Otprilike polovica djece uzrasta od 6 do 17 godina svakodnevno je unosila više nego dvostruko veću količinu od preporučene.
Može li previše bjelančevina biti opasno?
Previše proteina dugoročno može biti štetno, upozorava DGE. Različite studije pokazale su da su djeca, koja su unosila mnogo bjelančevina posebno životinjskog porijekla kasnije češće razvijala prekomjernu tjelesnu težinu, a kod nekih je pubertet počinjao ranije.
Previše bjelančevina može preopteretiti i oštetiti bubrege, naročito ako ne pijemo dovoljno tekućine ili već imamo oštećenje bubrega, ali to se može dogoditi i kod mladih osoba. Naime, proteinske komponente, odnosno aminokiseline, u bubrezima se prvo moraju pretvoriti u ureju prije nego što se mogu izlučiti putem urina.
Proteini pomažu u izgradnji mišića i mršavljenju
Bavljenje sportom povećava potrebu za bjelančevinama. Proteini, između ostalog, mogu pomoći u očuvanju ili izgradnji mišićne mase i mišićne snage te podržati oporavak nakon fizičkog napora, navodi DGE u svom stručnom dokumentu.
Prema tome, sportaši bi, ovisno o cilju treninga i svog stanja, trebali dnevno unositi između 1,2 i 2,0 grama proteina po kilogramu tjelesne težine, raspoređeno u više obroka tijekom dana. No ove preporuke vrijede tek kada osoba trenira više od pet sati tjedno.
Kod mršavljenja su bjelančevine, između ostalog, zanimljive zato što dobro zasite. Osoba, koja se pridržava dijete bogate proteinima, obično izgubi više kilograma nego kod nekih drugih dijeta. No dugoročno ključno pitanje ostaje: koliko kalorija unosim i koliko ih trošim?
Jesu li životinjski proteini bolji od biljnih?
Iako biljni proteini u ukupnom zbroju obično sadrže nešto manje esencijalnih aminokiselina nego proteini životinjskog porijekla, treba imati na umu da tijelo esencijalne aminokiseline ne može samo proizvesti, već ih mora dobiti putem hrane.
S druge strane, integralne žitarice, mahunarke i orašasti plodovi sadrže više vlakana, vitamina i nezasićenih masnih kiselina – a sve je to zdravo.
„Zbog toga bi povećanje unosa bjelančevina prvenstveno trebalo dolaziti iz biljnih izvora“, savjetuje DGE.
Zašto se proteinski prah i slični proizvodi kritiziraju?
Proteinski prah ili pločice često nisu obogaćeni samo vitaminima i mineralima, već sadrže i problematične sastojke poput zaslađivača, šećera, aditiva i aroma.
Njemačka sportska visoka škola u Kölnu čak je pronašla doping supstance u proteinskim proizvodima koji su reklamirani za izgradnju mišića.
Upravo za adolescente proteinski prašak može imati jednu neugodnu nuspojavu. Naime, oni se uglavnom sastoje od mliječnih bjelančevina. One na različite načine mogu povećati proizvodnju loja u koži i tako izazvati ili pogoršati akne. Ipak, jasna veza između proizvoda s mliječnim bjelančevinama i akni još nije dokazana.
Stručnjaci su skeptični prema proteinskim napitcima i zato što bi oni mogli dovesti do toga da adolescenti jedu manje uobičajenih obroka, a samim tim unose manje vlakana, mikronutrijenata i zdravih masti.
„Visok sadržaj proteina“ znači i veću cijenu
Namirnice obogaćene proteinima u pravilu su skuplje. Čak i prirodno bogate proteinske namirnice, poput sira, svježeg sira ili napitaka od soje, često koštaju više kada proizvođači posebno istaknu udio proteina, pokazalo je istraživanje njemačkog centra za zaštitu potrošača iz 2022. godine.
Pri tome vrijedi pravilo: čak ni sportaši s povećanom potrebom za bjelančevinama ne moraju posezati za posebnim proizvodima. Svoje potrebe trebali bi „prvenstveno zadovoljiti optimizacijom ishrane", savjetuje DGE. Ne postoje znanstveni dokazi da je našem tijelu pri većem fizičkom opterećenju potrebna hrana obogaćena proteinima u obliku dodataka prehrani.
Ipak, proteinski preparati ponekad mogu biti korisni osobama koje imaju alergije, probleme s probavom, žvakanjem ili gutanjem, kao i osobama koje imaju vrlo slab osjećaj gladi.