Sustav ulaska/izlaska (Entry/Exit System – EES) elektronički evidentira ulaske, izlaske i odbijanja ulaska državljana trećih zemalja koji u schengenski prostor dolaze na kratkotrajni boravak. Sustav automatski računa koliko je dana putnik proveo u državama koje primjenjuju EES i može ga označiti kao osobu koja je prekoračila pravilo od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.
Pogrešna oznaka može nastati ako izlazak nije pravilno evidentiran, ako su podaci povezani s pogrešnom osobom, ako je korištena druga putovnica ili ako nadležno tijelo nije unijelo podatak koji mijenja zakonitost boravka. Problem se može pojaviti i kada putnik napusti schengenski prostor preko mjesta na kojem zbog tehničkih poteškoća nije pravilno zaključena njegova evidencija ulaska i izlaska, piše GP Maljevac.
Ako EES ne sadrži zabilježen izlazak nakon isteka dopuštenog boravka, sustav može automatski dodati podatke putnika na popis osoba koje su prekoračile dopušteni boravak. To nije isto što i pravomoćna odluka o zabrani ulaska, ali može dovesti do detaljne kontrole na granici. Granični službenici mogu tražiti objašnjenje, dokaze o prethodnom izlasku i dokumentaciju o osnovi boravka.
Uredba (EU) 2017/2226 propisuje da se podaci u EES-u moraju ispraviti, dopuniti ili izbrisati ako su činjenično netočni, nepotpuni ili nezakonito obrađeni. Država članica koja je unijela podatke odgovorna je za njihovu točnost i ima ovlast izmijeniti svoju evidenciju.
Putnik ima pravo zatražiti pristup svojim podacima te ispravak netočnih podataka ili brisanje podataka koji su obrađeni protivno pravilima. Zahtjev se može podnijeti nadležnom tijelu države članice koja koristi EES. Kontakti nacionalnih tijela zaduženih za zaštitu podataka objavljeni su na službenoj stranici sustava „Travel Europe” (https://travel-europe.europa.eu/ees/contact-details-for-data-protection-matters).
Ako putnik tvrdi da je schengenski prostor napustio na vrijeme, treba dostaviti vjerodostojne dokaze. To mogu biti ulazni pečat treće države, zrakoplovna ili autobusna karta, ukrcajna propusnica, račun za gorivo ili cestarinu izvan Schengena, potvrda poslodavca, medicinska dokumentacija, podaci o korištenju bankovne kartice ili drugi dokumenti koji pokazuju gdje se osoba nalazila nakon navodnog izlaska.
Jedan račun ili rezervacija ne mora biti dovoljan jer rezervacija ne dokazuje da je putovanje uistinu obavljeno. Najjači su dokumenti koje su izdala javna tijela, prijevoznici ili druge pouzdane institucije i koji jasno povezuju putnika, datum i mjesto. Preslike dokaza treba sačuvati, dok se na granici po mogućnosti trebaju pokazati originali ili dokumenti koji se mogu elektronički provjeriti.
Ako nadležno tijelo prihvati dokaze da je putnik pravodobno napustio schengenski prostor, pogrešan zapis treba ispraviti, a osoba se više ne bi trebala voditi kao netko tko je prekoračio boravak. Uredba predviđa i razmjenu informacija između država članica kada podatke nije unijela država kojoj je putnik podnio zahtjev.
Pogrešna EES oznaka sama po sebi ne bi smjela automatski dovesti do zabrane ulaska bez provjere okolnosti. Međutim, dok zapis ne bude ispravljen, može uzrokovati dulje zadržavanje, dodatna pitanja i sumnju da putnik više ne ispunjava uvjete za ulazak. Ako je zbog navodnog prekoračenja već donesena službena odluka o odbijanju ulaska, povratku ili zabrani ulaska, ispravak podataka u EES-u ne mora sam automatski ukinuti tu odluku. Protiv nje se koristi pravni lijek naveden u dokumentu koji je putniku uručen.
Zahtjev za ispravak treba sadržavati puno ime i prezime, datum rođenja, državljanstvo, broj putovnice, opis spornog ulaska ili izlaska, državu i granični prijelaz na kojem je evidencija nastala te preslike dokaza. Ne treba slati originalnu putovnicu. Nadležno tijelo može tražiti dodatnu provjeru identiteta kako bi spriječilo da neovlaštena osoba pristupi tuđim podacima.
Pravo na ispravak proizlazi iz članaka 35. i 52. „Uredbe (EU) 2017/2226” (https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2017/2226/oj/eng). Ako nadležno tijelo odbije zahtjev ili na njega ne odgovori u propisanom roku, putnik se može obratiti nacionalnom tijelu za zaštitu podataka ili koristiti sudsku zaštitu u skladu s pravilima države kojoj je zahtjev podnesen.