Uvriježeno je mišljenje da policija neprestano nadzire internetsku aktivnost građana, no stvarnost je znatno kompleksnija. Hrvatskoj, kao i u drugim demokratskim zemljama, za uspostavu nadzora nad nečijom komunikacijom ili internetskim prometom nužan je sudski nalog, koji se izdaje isključivo na temelju postojanja osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo. Policija, dakle, ne prati "uživo" što svaki građanin pretražuje, no to ne znači da su opasne i ilegalne pretrage nevidljive. Digitalni otisci ostaju zabilježeni i mogu se iskoristiti kao dokazni materijal ako se pokrene istraga zbog drugih sumnjivih aktivnosti, a u nekim ekstremnim slučajevima, upravo te pretrage mogu biti okidač za pokretanje samog postupka, često u suradnji s međunarodnim agencijama.
Apsolutno najopasnije i najstrože nadzirano područje jest dječja pornografija i bilo kakav oblik seksualnog iskorištavanja djece. Hrvatska policija aktivno surađuje s Europolom i Interpolom u suzbijanju takvih sadržaja, koristeći napredne sustave za detekciju specifičnih ključnih riječi i digitalnih otisaka (hash-vrijednosti) ilegalnih materijala. Prema Kaznenom zakonu, već i samo posjedovanje ili pristupanje takvim sadržajima, a kamoli njihova distribucija, kažnjivo je višegodišnjim zatvorskim kaznama. Algoritmi internetskih divova poput Googlea automatski detektiraju takve pretrage i mogu obavijestiti međunarodne centre za suzbijanje kibernetičkog kriminala, koji zatim informaciju prosljeđuju nadležnim tijelima u pojedinoj zemlji, uključujući hrvatski MUP.
Druga iznimno rizična kategorija pretraga odnosi se na terorizam, radikalizaciju i izradu oružja ili eksplozivnih naprava. Upiti poput "kako napraviti bombu kod kuće" ili pretraživanje sadržaja povezanih s radikalnim terorističkim organizacijama mogu aktivirati alarme Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i drugih nadležnih službi. Sigurnosni sustavi prate digitalne tragove koji ukazuju na moguću radikalizaciju ili pripremu terorističkih aktivnosti. Slično vrijedi i za pojmove vezane uz govor mržnje. Zakon sankcionira javno poticanje na nasilje i mržnju prema skupinama ili pojedincima na osnovi rase, vjere, nacionalnosti ili drugih karakteristika, a pretrage koje upućuju na takve namjere mogu postati dio dokaznog materijala u kaznenom postupku.
Iako Google ne indeksira takozvani Dark Web, pretraživanje pojmova vezanih uz ilegalnu trgovinu, poput "gdje kupiti ilegalno oružje u Hrvatskoj" ili "prodaja droge online", može vas staviti na radar policijskih odjela za kibernetički kriminalitet. Isto vrijedi i za alate namijenjene hakiranju i računalnim prijevarama. Pretraživanje uputa za izvođenje DDoS napada, izradu phishing stranica koje oponašaju službene stranice banaka ili državnih institucija može se tretirati kao pripremna radnja za počinjenje kaznenog djela računalne prijevare ili oštećenja računalnih sustava.
Mnogi korisnici smatraju preuzimanje ilegalnog sadržaja, poput filmova, serija ili sportskih prijenosa, bezazlenim prekršajem. Međutim, međunarodne policijske akcije pokazuju da iza velikih piratskih mreža stoje organizirane kriminalne skupine koje ostvaruju goleme profite. Jedna od takvih operacija, provedena u suradnji Eurojusta i Europola, razbila je ilegalnu streaming mrežu koja je opsluživala više od dvadeset i dva milijuna korisnika diljem svijeta, ostvarujući procijenjenu mjesečnu zaradu od preko 250 milijuna eura. U sklopu te međunarodne akcije uhićeno je i jedanaest osumnjičenika na području Hrvatske, što jasno pokazuje da ni domaći korisnici nisu izuzeti od rizika. Iako je malo vjerojatno da će policija progoniti pojedinca zbog preuzimanja jednog filma, korištenje i pretraživanje takvih servisa ostavlja digitalni trag koji može dovesti do identifikacije u slučaju veće istrage.
Osim pretraga koje imaju kaznenopravne implikacije, postoje i one koje vas mogu učiniti metom cyberkriminalaca. Pojmovi poput "besplatni krediti bez provjere" ili "brza zarada online" često vode na lažne (phishing) stranice osmišljene za krađu osobnih i financijskih podataka. Kriminalci koriste tehnike "SEO trovanja" kako bi svoje zlonamjerne stranice pozicionirali visoko u rezultatima pretrage za popularne pojmove. Posebno je opasno pretraživati telefonske brojeve korisničkih službi banaka ili drugih institucija, jer prevaranti često kreiraju lažne stranice s lažnim brojevima kako bi vas naveli da im otkrijete osjetljive informacije. Stoga je ključno koristiti isključivo službene internetske stranice i aplikacije za pristup takvim podacima, a ne oslanjati se na rezultate općenite Google pretrage.