Jelena Pušac - Broćilović, pravnica iz Banja Luke, već drugu godinu proizvodi kapi od sremuša, samonikle ljekovite biljke koju još zovu šumski ili divlji bijeli luk, a koju od davnina prati glas da liječi mnoge bolesti.
Na to ju je, kako kaže, natjerao zdravstveni problem s kojim se suočila nakon što je rodila treću kćerku, piše Blic.rs.
– Kada sam rodila, dobila sam upalu vene, zatim tromb u nozi. Svi su predlagali operaciju, ali nisam pristala. Odlučila sam pokušati izliječiti se uz pomoć prirode i uspjela sam – kaže ona.
Sremuš je već tada bio dosta zastupljen u ishrani njezine obitelji, ali uglavnom kao začin ili salata.
- Znala sam koliko je ova biljka dobra za čišćenje krvi, pa sam htjela da je imam i zimi, a jedan od boljih načina da sremuš zadrži svoje ljekovito svojstvo jeste da se od njega napravi tinktura. Odlučila sam krenuti s tom pričom, motivirana činjenicom da je riječ o biljci širokog spektra djelovanja – priča Jelena.
Tako je, pored zakona i pravnih propisa, počela da razrađuje plan kako da iz ove biljke izvuče najbolje.
- Došla sam do stranih istraživanja koja pokazuju da je sremuš, između ostalog, odličan čistač masnoće u krvi, da snižava krvni tlak, poboljšava cirkulaciju. Jednako je dobar i za jačanje imuniteta, te odlično sredstvo za borbu protiv malokrvnosti – ističe ona.
Dodaje kako nije riječ o kompliciranoj proizvodnji, te je najvažnije sremuš odmah nakon branja adekvatno skladištiti, da ne bi izgubio svoja ljekovita svojstva.
– Ova biljka je jako specifična, jer ono ljekovito u njoj jako brzo nestane. Naime, alin i alicin u dodiru s kisikom fermentira i gubi svoja ljekovita svojstva. Nakopn pola dana od branja, od sremuša imate samo jedan ukusan začin ili salatu, ali ne i ljekovitu biljku. Zato sam i krenula u priču oko pravljenja tinkture – kaže sugovornica.
Objašnjava da se sremuš nakon branja lagano obriše i stavlja u rosfrajne posude s tečnim azotom, gdje se zamrzava.
- Onda se prebacuje u rosfrajno ili stakleno posuđe, odnosno u što prirodnije materijale. Potapa se u alkohol potrebne jačine, gdje određeno vrijeme stoji da bi se obavila ekstrakcija, nakon toga se cijedi. Jedina mana ove biljke je to što je u svežem stanju dostupna svega tridesetak dana, pa su kapi jedino rešenje za one koji je žele koristiti tijekom cijele godine. Prošle godine smo proizveli 50, a ove godine 100 litara tinkture, koja se već našla u našim ljekarnama – naglašava Jelena.
Njezin tim sremuš bere na planini Vučjaka, na području za koje je analiza pokazala da nije zagađeno olovom i teškim metalima.