Europski sud za ljudska prava (ESLJP) prihvatio je dvije žalbe, a odbacio dvije koje su podnijeli državni zastupnik Zlatan Begić i njegova stranka Demokratska fronta. Prihvaćene su žalbe oko nemogućnosti Begićeva ostvarenja pasivnog biračkog prava da bude biran na pozicije u Federaciji BiH te na državnoj razini, no, što je mnogo važnije, odbačene su žalbe koje se tiču uloge Doma naroda i vrijednosti glasa te izmjena koje je u izbornoj noći 2022. godine nametnuo visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt oko načina biranja izaslanika za gornji dom.
Odbačena prijava DF-a
Presude koje su, iako se jučer u dijelu javnosti slavodobitno tvrdilo da je riječ o pobjedi “građanske” opcije, u biti radilo o copy/paste slučajevima “Sejdić i Finci”, “Zornić”, “Pilav”, “Šlaku” i “Pudarić”, suštinski prigovori kojima se pokušalo osporiti ulogu Doma naroda te način biranja izaslanika odbačene su. To zapravo predstavlja teški i konačni debakl politike koja nastoji ukloniti konstitutivne narode i njihovu ulogu u političko-pravnom položaju u zemlji.
Kao i nastavak jasne prakse Europskog suda za ljudska prava koji je zaustavio eroziju temeljnih postavki mirovnoga sporazuma iz Daytona presudom po žalbi Slavena Kovačevića. S tim valja reći da ni u jednoj presudi ESLJP nije pozvao na dokidanje konstitutivnih naroda i uloge tijela domova naroda te Predsjedništva BiH kao mjesta gdje se štite nacionalni interesi, nego je inzistirao da se spriječi diskriminacija manjina ili onih koji se ne osjećaju kao pripadnici jednoga od triju konstitutivnih naroda. A takvih je, prema popisu iz 2013. godine, oko 3 posto. Cjelovitu informaciju o raspletu pred ESLJP-om podijelio je upravo državni ministar pravosuđa Davor Bunoza, dok je dio javnosti iz Sarajeva ponovno ostao uskraćen, bolje reći, obmanut da postoje ukupno četiri, a ne samo dvije presude jučer obznanjene. - ESLJP je odbacio prijavu Demokratske fronte koja se odnosila na nametnute izmjene Izbornog zakona od visokog predstavnika. Odbačena je i prijava Z. Begića, a odnosila se na ulogu Doma naroda i vrijednost glasa. Usvojene su dvije prijave Z. Begića zbog nemogućnosti kandidiranja za zamjenika i predsjednika FBiH te za (do)predsjedatelja Zastupničkog doma PS BiH. Zaključno, ESLJP ponovno potvrđuje pravo svih na kandidaturu, ali i da ustavna struktura BiH, uključujući Dom naroda, nije protivna ESLJP-u - istaknuo je Bunoza. Očekivalo se kako će Begić “dobiti” na ESLJP-u oko nemogućnosti kandidiranja, a pritom je inkasirao i po 10.000 eura za pokrivanje troškova postupka.
Sarajevski pravnik Damir Sakić navodi također kako je Begićeva “pobjeda” bila očekivana. - Ustavni sud BiH već je jednom odlučio o istoj stvari, tj. u predmetu U-14/12, gdje je utvrdio da su ostali diskriminirani jer se ne mogu kandidirati za dužnosti predsjednika i dvaju potpredsjednika FBiH. Jednako kao i ESLJP, i Ustavni sud BiH samo je utvrđenje našao kao dovoljno i nije naložio daljnje postupanje. Tehnički, ESLJP je “morao” dosuditi diskriminaciju i ponoviti sve što je prije utvrdio, ali to u praksi neće imati nikakvog učinka - napisao je u komentaru Sakić. Iako se povremeno slavilo kao pobjedu “građanskih” opcija neke ranije presude, dvije oko uloge Doma naroda i intervencije visokog međunarodnog predstavnika u stvarnosti upućuju na ozbiljan poraz politika koje su pokušavale dokinuti ulogu konstitutivnih naroda, posebice Hrvata, u političkom životu BiH. Visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt napravio je izmjene Izbornog zakona koje su spriječile da se Hrvate, politički i demografski oslabljene, pretvori u političku manjinu promjenom pravila o izaslanicima za Dom naroda i načinima njihova biranja u taj dom. Schmidtov postupak tako je spriječio politički raspad BiH i očuvao ravnotežu te jednakopravnost konstitutivnih naroda, kao što je postignuto i Daytonskim mirovnim sporazumom. Odbačene su žalbe koje su pokušale osporiti ulogu Doma naroda, njegovu ključnu funkciju u političkom sustavu i važnost glasa konstitutivnih naroda. Ove izmjene, iako su bile osporavane u raznim presudama pred ESLJP-om, nisu dovele do ukidanja postojećih mehanizama za zaštitu nacionalnih interesa, što znači da Europski sud za ljudska prava i dalje podržava ustavnu strukturu BiH koja osigurava političku ravnotežu među konstitutivnim narodima.
Epilog presuda i predmeti
Kroz presudu u slučaju Demokratske fronte ESLJP je jasno stavio do znanja da temelji političke organizacije BiH, uspostavljeni Daytonskim sporazumom, nisu protuzakoniti i ne narušavaju ljudska prava, kao ni prava manjina koje su zaštićene ustavnim sustavom.
Ovaj ishod, koji je osigurao nastavak ravnoteže među narodima, predstavlja važan korak u stabilizaciji političkog okvira BiH te je jasna poruka onima koji su pokušavali podrivati političku ravnotežu i temeljne postavke mirovnog sporazuma. Ovakav epilog presuda ESLJP-a izvjesno je povezan i s činjenicom da u Malom vijeću pri odlučivanju nije sudjelovao višestruko kompromitirani sudac iz BiH Faris Vehabović, koji u javnim istupima do sada nije skrivao svoju unitarističku političku agendu. Kako su, naime, objasnili iz suda, on je uklonjen iz sva četiri ova predmeta Sudskoga vijeća, i to po točkama 28 i 29. Statuta Europskog suda za ljudska prava, a ta pravila primjenjuju se kada se želi osigurati nepristrano odlučivanje i izbjegavanje svih potencijalnih konflikata interesa, čime se osigurava da Sud donosi presude koje ne mogu biti dovedene u pitanje zbog percepcije nepristranosti.