Stari Latini bi kazali "omnia mutantur" - "sve se mijenja", pa smo tako na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima uočili jednu zanimljivu novinu. U vrijeme kada stižu prve mandarine iz Neretve, u prvoj dekadi rujna, stigli su njemački krumpiri. Prepoznatljivi su po amblemu njemačke zastave na svakoj vreći. Za razliku od domaćica koje kažu da su po kvaliteti bolji od većine domaćih, manje škarta, povrtlare, posebno proizvođače planinskih krumpira, to svakako nije oduševilo.
Ne zna se zašto su njemački krumpiri poranili - je li to zasluga uvoznika, klimatskih prilika ili bogatog uroda u toj velikoj zemlji, što im je za uvoznike spustilo cijenu pa ih se isplati uvoziti kad domaćih ima u velikim količinama. Njemački krumpiri obično su se na veletržnici pojavljivali u drugoj polovini listopada, kada domaću ponudu "izda snaga".
S obzirom na to da ih ima na veletržnici u Tasovčićima, gdje je u ovo doba godine bogata ponuda krumpira s raznih strana, onda su preplavili i cijelu Bosnu i Hercegovinu. U ovo doba godine obično se nude nenavodnjavani južnohercegovački, potom istočnohercegovački – Ljubinje, Berkovići, pa planinski nevesinjski, fojnički, glamočki, a tu su i banjolučki, koji su, u pravilu, najjeftiniji.
Prvi njemački krumpiri u Tasovčićima cijene se 1,10 KM po kilogramu, prvi planinski iz Nevesinja su 1,20 KM, južnohercegovački na vreće su i do 1,30 KM za kilogram, dok se banjolučki mogu naći već po cijeni od 0,70 KM...
Inače, najave otvaranja brojnih prodajnih centara jednog velikog njemačkog trgovačkog lanca u BiH ne oduševljavaju ovdašnje poljodjelce. Ništa čudno, već je i vrapcima na grani poznato da su po otvorenosti granica za uvoz, kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi, bosanskohercegovačke granice najotvorenije u Europi. To je razlog što se uvozom voća i povrća bave svi i svatko - od građevinara do informatičara. U biti, "lak posao, a zarada brza", kako to pjeva Zabranjeno pušenje.