Ako želite znati što se ovih dana jede u Mostaru, što se sprema za zimu i koliko za to treba izdvojiti novca, dovoljno je prošetati do tržnice. Tamo se, kao i uvijek, prije nego u trgovinama dozna što je stiglo, čega nedostaje i što je ove godine posebno skupo.
Mjesto susreta
A na tržnici se ne kupuje samo voće i povrće. To je u Mostaru oduvijek i mjesto susreta, razgovora, raspitivanja, a posebno i neizostavnog cjenkanja. Koliko puta smo došli po, primjerice, kilogram rajčice, a ostali pola sata i dulje. Sto ljudi, sto ćudi... Netko prvo obiđe sve štandove, raspita se za cijene, malo se požali da je skupo, pa se ipak vrati onome od koga najčešće kupuje, piše Večernji list BiH.
Nedjelja je za mnoge Mostarce posebno vrijeme za “pazar”. Ne žuri se kao radnim danom. Ima se vremena obići štandove, pogledati što ima i popričati s ljudima. I upravo je taj dio tržnice teško zamijeniti bilo kojim trgovačkim centrom. No ovogodišnje cijene ipak brzo vrate čovjeka u stvarnost. A najbolje ih, kao i ono što se na tržnici ovih dana najviše traži, znaju oni koji su svakoga dana među kupcima i robom. Dražen Pudar na mostarskoj tržnici radi već 14 godina, a društvo mu svakodnevno pravi supruga Zorica. S njima smo prošetali kroz ponudu i provjerili što se danas može kupiti i po kojoj cijeni.
“Sezona šljiva već je krenula, uranila je 15 dana. Posebno se traži požegača, ponajviše za pekmez, a cijena se, ovisno o kvaliteti, kreće oko dvije do tri marke. Upravo šljiva prva otvara priču o zimnici, nakon nje dolazi rog-paprika, pa kupus i ostalo povrće”, priča nam Dražen.
A za rogu se, naglašava Pudar, čeka da temperatura malo padne.
“Kada vrućine popuste, kreće i veća potražnja. Paprika se trenutačno kreće oko pet maraka, patlidžan oko tri, mrkva tri i pol, krastavci također oko tri i pol, dok je luk oko tri marke”, nabraja nam Dražen pažljivo prebirući po voću i povrću, uredno složenom i istaknutom za prodaju, te nastavlja:
“Krumpir je oko dvije marke, rajčica oko četiri i pol, a među voćem jabuke se kreću oko četiri marke, smokve oko osam, breskve oko pet, dok su banane oko tri i pol marke. Limun je oko četiri i pol do pet maraka, kao i naranča”, dodao je.
Posebna priča...
No od ljubaznih Zorice i Dražena saznali smo jednu zanimljivost. Ove sezone jedna je namirnica postala posebna priča – blitva. Traže je svi. I obični kupci, i restorani, i hoteli, jer blitva je jedan od onih priloga koji se u Hercegovini često podrazumijeva. Problem je što je – nema dovoljno. Ljeto je bilo prevruće i blitva je, kako nam objašnjava Pudar, praktički izgorjela.
“Stradala je čak i ona koja se uzgajala u plastenicima. Uzalud ventilatori i provjetravanje, vrućine su bile takve da se sve spržilo. Sada je nabavna cijena oko 5,50 maraka, a na tržnici se može naći i za sedam maraka. Ali je pitanje hoćete li je uopće pronaći”, ističe Pudar. Takva situacija najbolje pokazuje koliko vremenske prilike mogu promijeniti ono što svakoga dana gledamo na tezgama. Jedne godine nečega ima u izobilju, druge godine istog proizvoda nestašica. Ipak, unatoč svemu, tržnica ostaje ono što je oduvijek bila. Mjesto na kojem se ne kupuje samo hrana nego se razmijeni koja riječ, dozna što ima novo i sretne poznato lice. Zato je Mostarci još uvijek vole. U trgovinu se ode po ono što treba. Na tržnicu se, osim po ono što treba, ode i malo među ljude.