Gotovo 52 posto hrvatskih građana namjerno izbjegava vijesti, rezultat je istraživanja Agencije za medije predstavljenog u svibnju, a angažirani stručnjaci četiri mjeseca kasnije ističu da mediji ignoriraju poruku građana i pasivno reagiraju na uspon društvenih mreža kao dominantnog kanala informiranja.
Tradicionalni mediji u Hrvatskoj - televizija, radio, tisak, ali i internetski portali u najvećoj su krizi dosad, ističu naručitelji i autori istraživanja. Dodaju i kako je, osim krize poslovnih modela i izrazito malog kapaciteta za strukturne i sadržajne promjene, hrvatski medijski sustav suočen s dosad najvećom krizom povjerenja građana, a naročito u kvalitetu, vjerodostojnost, pouzdanost i točnost vijesti.
"Povjerenje u medije u Hrvatskoj je relativno nisko, a izbjegavanje vijesti izrazito visoko. Nažalost, hrvatski građani smatraju da su vijesti u nas sve nekvalitetnije, trivijalne i senzacionalističke, zbog čega ih i izbjegavaju", poručuje profesorica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Marijana Grbeša Zenzerović koja je u svibnju i predstavila istraživanje na kojem je surađivala, a koje je za Agencije za medije (AEM) proveo sociolog Ivan Burić.
Rezultati tog istraživanja pokazali su da 31,2 posto građana povremeno namjerno izbjegava vijesti, čak 16.8 često namjerno izbjegava vijesti, a 3,6 posto namjerno više ne prati nikakve vijesti. Uz gotovo 52 posto (51,6 posto) onih koji namjerno izbjegavaju vijesti mogu se pribrojiti i "oni koji ne izbjegavaju vijesti namjerno, ali ih ne prate jer ih (vijesti) ne zanimaju", te ukupna brojka doseže čak 56,1 posto.
Istraživanje pokazuje i da su u općoj populaciji televizija i internetski portali i dalje glavni kanali informiranja građana, no da su generaciji Z (rođenima od 1997. do 2012.) društvene mreže i digitalne platforme postali glavni izvor informiranja (više od 52 posto), prenosi Hina.
Konkretno, ističu stručnjaci, hrvatski tradicionalni mediji već su izgubili bitku s društvenim mrežama u informiranju mladih koji, prema istraživanju, kao digitalno-mrežni konzumenti uopće više ni ne traže vijesti ciljano i aktivno, ali zato vijesti izbjegavaju izbjegavaju trostruko više nego konzumenti tradicionalnih medija.
Grbeša Zenzerović naglašava da je upravo odnos mladih publika prema vijestima i medijima sada postaje ključno pitanje opstanka postojećeg medijskog sustava, ali i novinarstva. Dodaje i da, iako je sličan trend prisutan u drugim zemljama te da, zbog izostanka sustavnog medijskog obrazovanja i spore reakcije hrvatskog medijskog sustava, mladi sada imaju slab ili nikakav doticaj s novinarskim sadržajima.
"Razlog izbjegavanja vijesti je i velika količina negativnih sadržaja koji loše utječu na raspoloženje pa se publike 'štite' tako da ih izbjegavaju. To naravno nije dobro i mediji bi morali takav feedback građana uzeti ozbiljno", kazala je.
"Novinarstvo i novinari u Hrvatskoj nalaze se u nezavidnoj situaciji, a ovakav trend, nažalost, ne crta lijepu sliku novinarstva u budućnosti", zaključila je Grbeša Zenzerović.
Autor istraživanja za Agenciju za medije sociolog Ivan Burić, pak, ističe kako ne može ponuditi odgovore o budućnosti hrvatskog medijskog sektora, no upozorava i da naknadna inozemna istraživanja pokazuju da je pad povjerenja u hrvatske medije alarmantan - čak u europskim i svjetskim razmjerima.
Burić je među prvima dodatno proanalizirao Reutersovo petnaesto izdanje Digital News Reporta objavljenog u lipnju, koji u mnogo čemu potvrđuje rezultate analize AEM-a objavljenog u svibnju. Prije svega, društvene mreže i video platforme prvi put su globalno prestigle televiziju i informativne portale kao najrašireniji izvor vijesti. Globalno, 54 posto ispitanika koristi društvene mreže i video platforme kao izvor vijesti, televiziju koristi 52 posto, a informativne portale i aplikacije 51 posto ispitanika.
Iako je društvene mreže kao glavni izvor vijesti u Hrvatskoj zasad "prihvatila" samo Z generacija, rezultati Reutersova istraživanja o padu povjerenja opće populacije u tradicionalne medije dodatno pokazuju dubinu krize hrvatskog medijskog sustava. Što se tiče pada interesa za vijesti, Hrvatska ne samo da prati globalni trend, nego se svrstava među one zemlje u kojima je ovaj fenomen najizraženiji i najubrzaniji.
Hrvatska je i prema pokazateljima povjerenja u vijesti pozicionirana pri dnu europske ljestvice. U 2026. svega 29 posto hrvatskih ispitanika izjavljuje da ima povjerenje u vijesti, što je u odnosu na 2017. pad od deset postotnih bodova. Po apsolutnoj razini povjerenja u vijesti u 2026., Hrvatska je s 29 posto iznad jedino Grčke (18 posto), Mađarske (17 posto), Slovačke (19 posto ), Bugarske (21 posto ) i Srbije (22 posto).
"Teško da se može govoriti o izoliranom problemu. Očito je da se radi o sustavnoj, strukturnoj krizi povjerenja koja zahvaća medijsku industriju u cjelini", zaključuje Burić u tekstu objavljenom na sociologija.hr.
"Zaustavite Reuters", legendarni je apel izvjesnog jugoslavenskog političara iz 1981., ali i metafora kojom se već desetljećima opisuju pokušaji da se izbjegne širenje neželjenih vijesti. Ravnatelj Agencije za medije Josip Popovac poručuje da je "zaustavljati Reuters" u najavi krize i prije četrdesetak godina bila apsolutna besmislica, a naročito sada u doba nezaustavljivog protoka informacija.
"Opasnost urušavanja kompletnog medijskog tržišta i tradicionalnih medija u svijetu je dosta velika. I tu moramo iznaći neki model da profesionalni medijski sustav ima od čega živjeti", kazao je Popovac. No, u slučaju ulaganja javnog novca u spas posrnulog medijskog sustava, stručnjaci ističu da u Hrvatskoj ne postoji medijska strategija po kojoj se mogu definirati ciljevi, zadaća i metode održavanja medijskog sustava.
"Budućnost medija koji traže povjerenje je ulaganje u vjerodostojnost informacija, odnosno redakciju takvih novinara i urednika koji će poštovati osnovne postulate profesije. A to je skupo. I zato je dužnost države da financira upravo takvo, vjerodostojno novinarstvo prema svim uzusima profesije, neovisno o platformi. Dužnost je države i svojim građanima osigurati njihovo pravo na pristup pluralnosti urednički neovisnog medijskog sadržaja i uspostavu okvirnih uvjeta kako bi se to pravo zaštitilo, u korist slobodnog i demokratskog diskursa", zaključuju u HND-u.