U Bosni i Hercegovini je 71 župa i svetište posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, a njih 27 proslavilo je svojeg patrona. Župa Tolisa jedna je od njih, a trenutačno broji oko 5800 vjernika, dok ih je prije rata ondje bilo 13.500. U svim općinama Bosanske Posavine do 1991. godine živjelo je oko 135 tisuća Hrvata, a u ratu ih je prognano gotovo 100 tisuća. Općina Orašje u čijem je sastavu i župa Tolisa i dio domaljevačke općine jedine su obranjene.
Poseban dan
Ima jedan dan u godini kada se čitava Posavina slije u jedno dvorište, kada daljine zaborave na kilometre, a srca zakucaju istim, posavskim ritmom. Blagdan Velike Gospe, ujedno patron župe Tolisa, i ove je godine okupio je tisuće vjernika u duhovnom srcu ovog kraja. Ponosno i prkosno, vjerni narod se sabrao ispred svoje posavske katedrale, čiji ranjeni tornjevi stradali u olujnom nevremenu kao da su utjelovili svu muku, ali i nesalomljivu snagu Hrvata Posavine.
Hodočastilo se pješice iz okolnih župa, a rijeke ljudi slijevale su se s jednim ciljem, pokloniti se Majci. Iz dalekih zapadnih zemalja, ostavljajući na tren tuđinu, stigli su brojni Posavljaci, jer, kući se za Gospojino doći mora. Toga dana, Bosanska i Slavonska Posavina brišu sve granice i postaju jedno srce. Ljepota tradicije zablistala je u punom sjaju kroz raskošne izvorne nošnje. Obukle su ih posavske snaše, ali i ono najvrijednije što Posavina ima, mladi koji sa velikom ljubavlju njeguju svoju tradiciju što se iščitavalo na njihovim licima iskrenog ponosa što nose nasljeđe svojih djedova.
15. hodočašće
Uvod u veliko slavlje bio je prožet dubokom molitvom i zajedništvom. Tradicionalno, 15. po redu hodočašće s Gospinim kipom prošlo je kroz Matiće, Kostrč, Ugljaru, Donju Mahalu i Tolisu. Više od 3.000 vjernika, pod vodstvom fra Zvonka Benkovića, koračalo je u tihoj molitvi. Ove godine, uz Gospin kip, s posebnim su pijetetom koračali oni koji su za ovu grudu krvarili bivši branitelji, dragovoljci i veterani Domovinskog rata s područja Grada Orašja. Bila je to kolona u kojoj se zrcalila čitava povijest i budućnost Posavine. U njoj su koračali mladi, majke s bebama u naručju, pa sve do najstarijeg hodočasnika, 83-godišnjeg Marijana Baotića, dragovoljca koji svojim korakom svjedoči o vjernosti Bogu i rodnoj grudi. Mise trodnevnice su predvodili fra Dario Udovičić, vlč. Sandro Jurešić i fra Ivan Stanić, a svečano misno slavlje na patron župe predvodio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, šaljući poruku nade, vjere i utjehe narodu koji pod okriljem svoje Gospe Toliske uvijek iznova pronalazi snagu za novi početak. Pozvao je okupljene vjernike da slijede istinu Isusova evanđelja promičući moralne zakone.
Nadahnute riječi
-Postajući dio Kristova naroda osim pojedinca putnika pretvaramo se u Kristov putnički narod sa željom da jednog dana doživimo ono što je Gospa već ostvarila, odnosno što je dragi Bog uznesenjem njezinim dovršio u njezinom životu, kazao je pred okupljenima na misnom slavlju nadbiskup Vukšić. Okupljenim vjernicima posvijestio je da kao Kristovi učenici čine „putnički narod“ čiji je ovozemaljski život zapravo hodočašće prema konačnom cilju, punini života s Bogom u vječnosti koju je Blažena Djevica Marija već ostvarila uznesenjem na nebo.
Svetkovinu Uznesenja BDM treba promatrati, kazao je mons. Vukšić, kao „blagdan kršćanske nade“ utemeljen na Isusovu uskrsnuću, osobito u današnjem vremenu obilježenom „prorocima beznađa“ te strahom od prolaznosti života i smrti. -No, da bi se učinak njegova uskrsnuća pretvorio u plodonosno stanje naših života, neophodno je da nikad ne odustajemo od osnovnoga napora koji se zove 'vjera u nadu' kojoj je ime Krist Gospodin i da iz te vjere svojim životom u ovom svijetu, pa taman to bio i svijet beznađa, svjedočimo kršćansku nadu. U tom smislu, Blažena Djevica Marija je 'putokaz nade' i utjehe putničkom narodu. Putokaz.Uloga je njezina upravo to, kad smo mi u pitanju, da nam bude putokaz; putokaz nade – ove nade o kojoj smo već govorili – i putokaz utjehe, jer su njezina nada, beskrajna vjera i povjerenje u Božju providnost u njoj rađali utjehu. Utjehu kojoj je ime Krist Gospodin koji je otkupljenjem ljudskoga roda svima otvorio vrata raja. A hoćemo li preko toga praga prijeći – osim o Božjem milosrđu koje je najvažnije – mnogo toga ovisi o nama“, naglasio je nadbiskup Tomo. Pred kraj svete mise riječi zahvale nadbiskupu Vukšiću i svima prisutnima izrekao je župnik fra Marinko.