Milo Đukanović, bivši dugogodišnji lider Crne Gore, tijekom razgovora i predavanja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu o regionalnim odnosima i geopolitičkim izazovima na zapadnom Balkanu, izjavio je da Crna Gora nakon političkih grešaka s početka devedesetih godina proteklog stoljeća, prelazi u ulogu faktora stabilnosti u regiji nakon otklona od procesa u čijoj je pozadini bio velikosrpski nacionalizam.
Inače je Đukanović bio među onima što su željeli opstanak Jugoslavije i tvrdi da nikad, ni po obiteljskom backgroundu, nije bio nacionalist.
Početkom devedesetih, Crna Gora je bila taoc velikosrpskog nacionalizma, a kasnije je ipak učvrstila međuetnički sklad, uspostavila ekonomsku suverenost i obnovila neovisnu državu i pored sumnji da se to može postići bez krvi; primljena je u NATO savez i stigla u predvorje Europske unije.
Zahvaljujući razboritosti i odgovornosti, obnovljeni su prijateljski odnosi s Bosnom i Hercegovinom i sada su te dvije države uzoran primjer suradnje na zapadnom Balkanu, ocjena je Mila Đukanovića.
- Zapadni Balkan je danas dalje od Bruxellesa nego što je bio prije deset godina i bliži politici devedesetih nego Europskoj uniji. U geopolitici je sve bljeđi utjecaj EU, a 'ubacuju' se drugi s njihovim interesima, prvenstveno Rusija, a i Turska, te sve prisutnija Kina. Bruxelles koji je svima cilj trenutno više liči na pokretnu metu koja se udaljava. Usput oživljavaju retrogradni nacionalizmi, kategorija 'srpski svet' koja je samo ljepše ime za 'veliku Srbiju', kao i utjecaj Srpske pravoslavne crkve kao instrument ruskog imperijalizma, rekao je Đukanović napominjući da se 2020. godine u Crnoj Gori dogodila kleronacionalistička revolucija.
Za balkanske zemlje nema bolje alternative od euroatlanstkih integracija; Europska unija mora zaokružiti proces integracije na cijelom kontinentu, njegovo je mišljenje.
Moderator tijekom ovog njegovog gostovanja na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu bio je dekan Sead Turčalo. Zamolio je gosta da objasni vlastiti politički put - od bliskog suradnika Slobodana Miloševića do proeuropskog lidera.
Đukanović odgovara da je njegova zemlja dočekala nespremna raspad Jugoslavije, što zbog snažnog jugoslovenskog idealizma i nevjerice da se raspad može dogoditi, što zbog smjene rukovodstva baš u tom trenutku, promjenama koje baš i nisu generirane institucionalno.
Zemlja je ostala bez političke mudrosti u prelomnom periodu za razliku od Makedonije, Hrvatske, Slovenije, a on, Đukanović, postao premijer kao mlad čovjek s 29 godina.
- Ima rezultata iz ranih devedesetih na koje nisam ponosan. Nisam nikad bio nacionalist, ali upao sam u pogrešku pokušaja obrane opstanka Jugoslavije - kazao je.
Crna Gora je vjerovala da brani Jugoslaviju, ali vrlo brzo se pokazalo da se iza te 'obrane' promolio velikosrpski nacionalizam, pa će, postepeno, uslijediti 'triježnjenje' posebno kad je riječ o ponašanju nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Njegova zemlja brzo je prepoznala pogrešku i prelocirala se na ispravno političko stajalište, zaključio je Đukanović napominjući da službeni Beograd već dugo, najotvorenije od polovine XIX stoljeća, smatra Crnu Goru svojim prirodnim pravom i bio je spreman na najdrastičnije poteze u tom smislu.
Ipak, Crna Gora živi intenzivan proces emancipacije, procesa koji se mora mjeriti stoljećima, ali se rezultati vide.
Njena budućnost je apsolutno u građanskom ustroju društva s međetničkim skladom; nije loše što je u najnovijoj epohi dobila novu vlast, ali njen doskorašnji dugogodišnji državnik bio bi sretniji, kazao je, da je dobila zasluženu bolju alternativu.
Za Bosnu i Hercegovinu je kazao da je bila na udaru balkanskih užasnih, fašisoidnih i genocidnih nacionalizama čija težnja je potiranje različitosti s nekog prostora za koji smatra da mu pripada.
Rezignirano je govorio o 'tumačenjima' europskih adresa da su balkanski nacionalizmi inspirisani korupcijom, što po njegovom mišljenju govori o dubokom nerazumijevanju onih što o nama treba da odlučuju, pa je uvjeren da što prije svi na Balkanu moramo shvatiti da će najviše onog što će se ovdje događati ovisiti od nas.
Danas se Balkanom bave, u najboljem slučaju, srednje razine nekad zainteresiranih administracija, njegovo je mišljenje. Stvarnost je teška, ali početak razvoja ćemo dobiti kad ostvarimo formu suradnje kojoj moramo sami dati presudni pečat, mišljenje je Mile Đukanovića.