Posljednjih godina stručnjaci sve više ukazuju na porast anksioznosti među djecom. To je mnoge roditelje navelo da se zapitaju može li njihova anksioznost nenamjerno utjecati na mentalno zdravlje njihove djece.
Neki istraživači su stoga istaknuli da su djeca koja su odrastala 1980-ih i 1990-ih često razvijala više unutarnjeg mira, samopouzdanja i samosvijesti - kvalitete koje često nedostaju današnjoj djeci, piše YourTango.
Odgoj u to vrijeme općenito je djeci dopuštao više slobode i neovisnosti. Roditelji su ih manje kontrolirali i dopuštali im da uče iz vlastitih iskustava i pogrešaka. Stručnjaci ističu da osim genetike, važnu ulogu u razvoju anksioznosti igra i stil roditeljstva.
Već 1953. godine britanski dječji psihoanalitičar D. W. Winnicott uveo je koncept "dovoljno dobre majke". Po njegovom mišljenju, roditelj ne mora biti savršen da bi djetetu osigurao zdravo okruženje za odrastanje. Naprotiv, određena količina nesavršenosti može čak biti korisna, jer omogućuje djetetu da razvije samostalnost i emocionalnu otpornost.
Umjesto da stalno štiti dijete od svake nelagode ili problema, "dovoljno dobar" roditelj dopušta djetetu da isprobava stvari, griješi i uči iz njih. Takva iskustva pomažu djetetu da postupno razvija unutarnju snagu i stabilno samopouzdanje.
Razlika između pripreme i pretjerane brige
Nešto opušteniji pristup roditeljstvu također postaje sve popularniji u moderno doba. Temelji se na ideji da djeci treba prostor za istraživanje svijeta, čak i ako to znači ponekad griješiti ili doživljavati manje neuspjehe. Pomicanje granica i preuzimanje rizika važan su dio učenja.
Problem nastaje kad se roditeljska briga pretvori u stalni strah. Istraživanja pokazuju da roditelji koji često razmišljaju uglavnom o opasnostima mogu nesvjesno prenijeti taj osjećaj na svoju djecu. Djeca puno uče promatrajući ponašanje odraslih, prenosi N1.
Stoga stručnjaci savjetuju da roditelji prvo vode računa o vlastitoj emocionalnoj ravnoteži. Također je važno razlikovati pripremu od pretjerane preokupacije. Priprema znači podučavati dijete korisnim navikama i opremati ga znanjem o tome kako se zaštititi i djelovati u različitim situacijama. Stalna briga, s druge strane, može kod djeteta stvoriti osjećaj da je svijet opasan i nepredvidljiv.
Stručnjaci također preporučuju roditeljima da promijene način razmišljanja: umjesto da se usredotočuju na najgore scenarije, trebali bi pokušati razmišljati realnije i smirenije. Pogreške u roditeljstvu su neizbježne – i često korisne. Omogućuju djetetu da razvije samostalnost, samopouzdanje i sposobnost suočavanja s izazovima.