Zapuštene i zarasle oranice tužna su slika brojnih krajeva BiH, poglavito onih ravničarskih koji imaju idealne uvjete za proizvodnju različitih vrsta žitarica, no financijska neisplativost i konstantna otkupna neizvjesnost koje prate bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom osnovni su razlog zbog kojega brojni u startu odustaju od takvog oblika priređivanja, piše Večernji list BiH.
Nedovoljna ulaganja
Nedžad Bićo, predsjednik Udruge poljoprivrednika FBiH, za Večernji list ističe kako se u smislu statističkih pokazatelja o površini obradivog poljoprivrednog zemljišta teško može dati točna procjena o tome koliko je danas takvog zemljišta zapravo u funkciji, no upozorava kako je očito da su pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište nakon rata te minirane površine razlog zbog kojega možemo govoriti o smanjenom udjelu. Ipak, potencijali unatoč svemu postoje, a Bićo ističe kako je procjena da bi BiH u potpunosti mogla zadovoljiti svoje potrebe za pšenicom, ali isto tako i kada govorimo o krumpiru. No, složenost stanja koje je proizvod još uvijek niskih poticaja, nedovoljnog ulaganja u proizvodnju, investicije i podizanje konkurentnosti dovode do situacije s početka teksta, stanja u kojemu ljudi odustaju od proizvodnje jer im je financijski neisplativa.
Prema podacima Svjetske banke (referentna godina 2016.), u svijetu je prosjek obradivog zemljišta po stanovniku bio 0,19 ha, a u EU 0,21 ha. BiH je na ovoj listi na 39. mjestu s 0,30 ha obradivog zemljišta po stanovniku. Prema FAOSTAT-u, BiH je 2020. godine imala 2,242.000 ha poljoprivrednog zemljišta, navodi se u dokumentu Strateški plan ruralnog razvoja BiH 2023. - 2027. Obradivog zemljišta je polovina (1,122.000 ha), a druga polovina su prirodne livade i pašnjaci (1,122.000 ha).
Bosna i Hercegovina raspolaže s 1,07 milijuna ha (2020. godina) najkvalitetnijih oraničnih površina, ali, nažalost, gotovo polovina (456 tisuća ha) se ne koristi.
A pitanje podizanja konkurentnosti domaće proizvodnje usko je vezano, osim snažnijih financijskih alata, i za modernizaciju i podizanje razine produktivnosti. Toga pak nema bez melioracije, odnosno procesa osposobljavanja tla za biljnu proizvodnju poboljšavanjem njegovih svojstava; uređivanje vodnih prilika, ispravljanje reljefa te popravljanje fizioloških, kemijskih i bioloških svojstava tla. Drugim riječima, melioracija je aktivnost natapanja površina koje traže vodu odnosno odvodnje vode u onim dijelovima tla koji imaju višak. Prema podacima iz strategije poljoprivrednog i ruralnog razvoja Federacije do 2027. godine, ističe se kako sva predviđanja o kretanjima klimatskih promjena i u kratkom idućem razdoblju nagovješćuju veći broj vrelih dana koji će, uz daljnje poremećaje u godišnjem i sezonskom rasporedu oborina, znatno povećavati vjerojatnost pojave suša. Iako je i procijenjenih oko 20.000 ha navodnjavanih površina u BiH 1992. godine bilo izrazito nezadovoljavajuće, niz razloga (ratne štete, minirana područja, neodržavanje) doveo je do njihova značajnog smanjenja. Prema nepotpunim podacima, u Federaciji BiH pod sustavima navodnjavanja nalazi se tek oko 3000 ha.
Ovo su samo neki od izazova s kojima se suočava domaća poljoprivredna proizvodnja u zemlji koja je, unatoč potencijalima, ovisna o uvozu hrane.
Ogromna većina obradivog zemljišta se ne navodnjava, niska je razina zaštite od vremenskih nepogoda, što rezultira niskim i nestabilnim prinosima, a to u kontekstu klimatskih promjena predstavlja veliku prijetnju razvoju sektora. Razina organiziranosti i suradnje među proizvođačima nije zadovoljavajuća, kao i među ostalim akterima u lancu vrijednosti. Nedostaju kapaciteti za prihvat, doradu, skladištenje, hlađenje i pripremu proizvoda za tržište. Naravno, ovdje treba dodati i onaj politički čimbenik koji je glavni krivac zašto se BiH ne može prijaviti na financijski najsnažniji fond Europske unije za poljoprivredu - IPARD.
Propuštamo novac iz EU-a
Kako je više puta isticano u izvješćima Europske komisije za Bosnu i Hercegovinu, da bi zemlja mogla koristiti sredstva iz IPARD-a, potrebno je da nadležni uspostave potrebne institucionalne strukture. To je složen i trajan proces koji podrazumijeva uspostavu središnjih (tj. na državnoj razini) operativnih struktura u skladu s pravilima i procedurama EU-a, kao što su tijelo za upravljanje IPARD-om, agencija za IPARD/agencija za isplate, upravljačka struktura sastavljena od ureda za podršku NAO i računovodstvenog tijela, nadzorni odbor za IPARD itd. A kakvoj je propuštenoj prilici na EU putu riječ, dovoljno govori podatak kako je za programe IPARD III za razdoblje 2021. - 2027. dodijeljeno 990 milijuna eura sredstava EU-a. Međutim, ukupni iznos potrošen na projekte financirane u okviru IPARD-a bit će veći jer i svaka zemlja korisnica pridonosi ukupnoj potpori u okviru IPARD-a kroz nacionalne doprinose (nacionalno javno financiranje). Osim toga, za mnoge mjere i sami primatelji moraju financirati dio troškova projekata.